ČOVJEK ŽELI BITI BOLJI, TREBA MU POMOĆI!

Prva nedjelja došašća 2013/a

Vrijeme došašća upućuje nas na Isusa Krista.
To je vrijeme djelatne priprave za dolazak Isusa Krista.

  • Kršćanin zna da je Krist već došao.
  • On zna da je Uskrsli s nama i da nam život daje.
  • Kršćanin zna da će Gospodin ponovo doći i očitovati smisao povijesti koja stremi prema vječnom svjetlu.
  • On zna da ljudskoj sudbini  Bog daje svoju  ljubav i smisao života.
  • On zna da će Bog život učiniti novim i vječnim.

Zbog toga kršćanin živi kao vjernik u nadi prožetoj dubokom radošću.
Kršćanin je čuo Božju riječ i prihvatio je kao Božju ljubav koja ide u susret da ga Spasi.

  • Zato ima smisla biti budan.Ima smisla vršiti pripravu.
    Ima smisla raspoložiti svoju dušu i srce za Kristov dolazak.
    Ima smisla Božićna radost za koju se pripravljamo, jer čovjek želi biti bolji.

Negdje sam pročitao jednu zgodu:
kako  mladi čovjek igra u kockarnici i netko ga zove da mu kuća gori.
A on drsko uzvraća: „Pusti me na miru, vidiš da igram.“
Kuća i u njoj djeca izgorjeli, a on nastavio igrati.

  • Danas Isus upozorava cijelo čovječanstvo koje pije i kocka se s Božjim Zakonom, (Boga nepoštuje a čovjeka uništava) kao da mu se ništa ne može dogoditi. Baš kao u dane Noine.

Noa upozorava i pravi lađu, a oni: „jeli i pili, ženili se i udavali“ kao da se ništa neće dogoditi, a dogodio se Opći potop.
„Hoće li tako biti u vrijeme  dolaska Sina Čovječjega?“

 

Neka nas ne iznenadi Gospodinov dolazak.
Radije krenimo mu u susret.
Jer, otkako se pojavio Isus, „na kom počiva Duh Gospodnji“ svijet se pripravlja i nastaje novi svijet.
Iako možda slika na prvi pogled izgleda drugačije:

  • Tu su ratovi i nasilje, korupcija i trka za lagodnijim životom i bogaćenjem.
  • Vrijedno je istaći da ima: i mira i ljubavi i lijepog života.

U prvom današnjem čitanju, prorok Izaija promatra svoju zemlju i vidi kako se pripravlja mir unatoč teškim danima koje proživljava.
„Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, u Dom Boga Jakovljeva. On će nas naučiti svojim putovim, hodit ćemo njegovim stazama.“ (Iz 2, 1-5)
Kako lijepo pomaže Izaija svom čovjeku koji želi biti bolji, ali mu ne ide jer često čini ono što neće.
I opet čujemo nedjelju za nedjelom, na kraju Liturgijske godine i na njenom početku,  psalam 122. „Hajdemo radosno u Dom Gospodnji.
Koliko god u svijetu vladao grijeh, vapaj Psalmiste govori: i Bog je na djelu.
Stoga, bdijte i budite pripravni da vas kakav ovozemaljski potop ne bi uništio i odnio.
Zato su nam ovi dani Došašća poznati.
To su dani kada čovjek želi biti bolji.
Tu su dani darivanja: Sv. Nikola, sv.Lucija, Božićni darovi Malog Isusa.
To su znakovi prisutnosti ljubavi.
Inicijativa je od Boga. Bog se prvi daruje.
Stoga ne gubite nadu.
Snažni će likovi biti na sceni: Ivan Krstitelj, Blažena Djevica Marija, Isus.
Tu je moj i Tvoj Adventski vijenac, prva svijeća, druga, treća, četvrta, a ti provjeri na kojoj se pališ. Bog i čovjek, mogu te ljubavlju i dobrotom postepeno osvjetljavti, i tame u tebi nestaje.
Tu su i sv. Mise u ciku zore – koje slave sveta otajstva ljudske radosti.
Zaključimo: čovjek mnogo može, ali ne može sve, a nekada ne može ništa.
Potreban mu je drugi.
Tog drugoga želimo susresti.
Želimo ga čekati. Želimo ga vidjeti.
Želim mu otvoriti vrata svog života iznutra. Ne samo da dođe, nego i da uđe, u moju kuću, u moj život.
On je punina moga i tvoga života. On je okrepa moje radosti.

                                                                       Župnik