ZAR TI NIJE TEŠKO? NE, TO JE MOJ BRAT!

Nedjelja Krista Kralja 2013-c           
Kršćanska braćo i sestre!
Toliko put sam u obitelji vidio kako dijete nosi dijete.
Pitao sam: Zar ti nije teško? Ne, to je moj brat! Ja ga volim!!!
Kako je to dojmljivo!!!
Čitam u Prvoj Ivanovoj poslanici (3,1): Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac, djeca se Božja zovemo, i jesmo!“
Kako je to dojmljivo!!!

Moj brat to je Isus.
Moj Bog to je Isus. Ja ga nosim!
To je taj Bog s čudesnim darovima: Život u besmrtnosti, sjaj u pravednosti, istina u slobodi, vjera u pouzdanju, svladavnje u svetosti i sve je to na dohvat našega uma.
Ako budemo Boga u duši nosili i vjerom na Boga budemo oslonjeni, budemo li išli putem Božjim, bit će to put na kojem ćemo naći spas, Isusa Krista, koji svoje na sebi nosi, jer je naš brat.
Njemu neka život pjeva, a ne samo naš jezik , jer on je ispjevao najljepšu pjesmu ikada čuvenu:
Ti si moje ljubljeno biće, krv za tebe lijem! 

 

Isus, Sin Božji, i sam je voljeno Očevo biće, Očev baštinik, prvi prelazi preko smrti u život.
Njegov život zajamčuje život svima koji idu za njim. (Misal)
Zato sv. Pavao piše Kološanima:
„Braćo zahvaljujmo Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti.
On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kojem imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.“ ( Kol  1, 12-15)
Predivno sv. Pavao predstavlja lice Isusovo.

To me malo podsjeća kada je sve imalo lice.

Nažalost, danas osoba gubi svoju funkciju, čovjek sve manje biva čovjekom, on gubi svoje lice.
Postavlja se pitanje: Kako je onda s Bogom?
Bog je postao čovjekom.
On otkriva svoje lice: Krist je „Slika Boga nevidljiva“ (Kol 1,15) u njemu nam Bog pokazuje svoje lice.
Ipak valja ustvrditi da Bog ne posjeduje samo lice, on također nosi i ime: smijemo ga zvati Ocem i oslovljavati ga s Ti.
Bog ima i srce, srce za nas.
Tako Isusovo srce postaje središte naše vjere, jer u njemu biva vidljiva Božja ljubav.
Dobro nas onda uči Isus: „Oče, naš koji jesi ….. sveti se Ime Tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje“
To je radost Evanđelja!
Pavao piše Kološanima:„Ta  u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti…“ (Kol  1 14-17)
Nama čitateljima biblijska iskustva otvaraju oči i srce:
Jer sv. Ivan piše: „A ova su svjedočanstva  zapisana da vjerujete. Isus je Krist, Sin Božji i da vjerujući imate život u Imenu njegovu.“ (Iv 20,31)
A sad pogledajmo malo oko sebe:
koliko ljudi trpi zbog dosadnog, jednoličnog i ispraznog života.
Što više, osjećaju se opterećenima, slomljenim, jer je čovjeku itekako potreban božanski život i njegovo obilje. Potrebno mu je njegovo rame.
Tužno je čuti kada su mnogi prihvatili mnogobrojne oblike samouništenja kroz razne oblike poroka, nepotrebnog bogatstva, korupcije ili sl.
Oni život ne razumiju.
Stvari ne mogu biti veće nego ljudi.
Jedno je sigurno: čovjek se mora držati Krista.
Na toj povezanosti uz Krista počiva cjelokupna svjetska stvarnost, naš život, naše vrijeme, naša povijest i naša budućnost. Sve ovisi o njemu, kako to kaže Sv. Pavao.
Stvoritelj je bio i ranije temelj života i radosti, jer  Psalmista kaže u 122 psalmu.
Obradovah se kad mi rekoše:
„Hajdemo u Dom Gospodnji!“
Eto noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme...    
 

                           Župnik M.