NE SKRIVAJ LICA SVOGA OD MENE

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Dvadeseta nedjelja kroz godinu 2018-b

Poštovani vjernici, kad god sudjelujemo kod Euharistijske gozbe, Gospodin  nudi dva stola:
          Stol svoje riječi da upoznamo volju Božju i
          Stol  Euharistije na kojem nudi za hranu svoje tijelo po kojem postajemo dionici vječnoga života.

Stoga već treću nedjelju zaredom čujemo riječi:
 „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!“ (Ps 34)
          Gospodin očito poznaje svoje stvorenje „čovjeka.“
          On zna što mu treba ponuditi.

Slušajući Božju riječ, Čovjek se trudi upoznati i svoga Stvoritelja.
U Knjizi Izreka, koju danas čitamo u prvom liturgijskom čitanju, čujemo: 
Mudrost poziva ljude da čuju njezine savjete, da blaguju njezin kruh i piju njezino vino. (Izr 9, 1)
Mudrost poziva da se  čovjek okani djetinjarija kako bi živio i hodio putem razboritosti. (Izr 9,6)
Ljudsko stvorenje ima moć, ne samo upoznavati svoga Stvoritelja i stvoreni svijet, nego ima moć upoznavati sebe.

Da bi se to dogodilo potreban je jedan jedini uvjet, a to je stanje Mira. U buci i galami čovjek, niti čuje druge, niti može čuti sebe. I kad vam žele oduzeti dušu i svaku pomisao na sebe onda vam ponude teške i jake basove na zabavi kako ne biste eventualno čuli sebe ili mislili o drugima.

To je stanje kada čovjek nema istinsku svijest o sebi. Stanje ludila.
To je stanje praznine i dosade, jer čekić koji tuče u glavu, je uvijek isti, ma koliko puta bili na zabavi.
On ne gradi čovjeka, on razara, on ima moć zaborava, on čovjeka otuđuje od stvarnoga.

Mi smo danas ovdje upravo zato da čujemo sebe i onoga koji danas progovara u ovom Božanskom  i ljudskom prostoru gdje vlada Mir i Mudrost.

Tu koncentracija čovjeka ima moć postati oštra kao brijač,  ima moć  zasijeći duboko ispod opne vanjštine i privida.
Tu se razvija duh koji upravlja tijelom i čovjek postaje skladno razvijena ličnost, sposoban biti iskren prema sebi i drugima koji ga okružuju.
Tu nam Bog širi vidike, otvara snažno poznanstvo blizine vanredne snage Božjeg Duha.
Tu  ima priliku tragati za najvišim izrazom ljudskosti koja ima priliku sjedinjenja s Bogom i s čovjekom.
Tu  čujemo uzvik: „O čovječe, ljubiš li život?“ (Ps 34)

Ako da, onda „opet kušaj i vidi kako je dobar Gospodin.“
Božnaski Učitelj Isus Krist danas poručuje:„Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega, i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!“( Iv 6 )

Riječ Kristova, očito je hrana vjerničkog života koji traje zauvijek.
Krist je u Euharistiji živi kruh i daje nam svoje tijelo i svoju krv, prinesenu na križu za život ljudi. (Misal)
Ne piše Pavao Efežanima slučajno kad kaže: „Braćo! Pomno razmotrite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijate se pićem u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom.“(Ef 5)

Pavao je sasvim konkretan. Efez nije običan grad. U njemu su ljudi zavidnog blagostanja. Efez je glavni grad rimske provincije Male Azije i sjedište je rimske aristokracije. U njemu je veliko pogansko svetište božici Artemidi, koju Rimljani zovu božica Dijana.
Pavao zato kaže: Pomno razmotrite braćo kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri.

               Tu kršćanin mora biti konkretan.
               Kakvim se opijaš duhom takav si.

Ako se opiješ Duhom Božjim, ponašat ćeš se razborito i razumno.
Uvijek i posvuda drag si Bogu i ljudima, jer opet kušaš kako je dobar Gospodin.
A, je li Gospodin od nas nešto očekuje?
Da!
Očekuje, da i mi budemo mudri i razumni.
Da  slušajući i otkrivajući Boga, otkrivamo i svoje lice pred Bogom i braćom ljudima.
Nemojte se čuditi, zašto kršćani često bježe od susreta s Bogom i ljudima. Mudri i pametni nedjeljom uče od svoga Stvoritelja, svoga Spasitelja i svoga Posvetitelja.
Ne skrivaju svoje pravo lice, od sebe, od Boga, od čovjeka.
U konačnici, to ipak nije moguće.
Bog je u našoj savjesti. Kamo to bježiš Kaine?
Zar nekamo se može pobjeći?   

            Župnik