SAD TEK POČINJE ŽIVOT!

Trideset druga nedjelja kroz godinu 2013-c

Liturgijska godina ide kraju.
Poruke biblijski čitanja također govore o svršetku vremena, o kraju.
Ti su tekstovi tajanstveni i uznemirujući, ali puni nade.
Nije ni čudo, svakoj nadi temeljenoj samo na ljudskom, vrlo brzo  prisuše izvori.

Vrijeme Božjeg kraljevstva s Isusom već je prisutno i na tajanstven način raste među ljudima.
A oni koji priznaju Isusa, oni i vjeruju da će Bog koji je započeo svoje veliko djelo i dovesti kraju.

To je novost u ljudskoj povijesti spasenja.

Bolno čovjeka pogađa ograničenost svake ljudske sreće.
I nije vjernik prepušten nekoj čas svijetloj čas tamnoj budućnosti.
Vjernik je na putu prema višem.
Mi kršćani poznajemo povijest kao povijest spasenja.

 

Nije onda čudo da ljudsko veselje nad sadašnjošću nije dovoljno nama ljudima, nego se okrećemo upravo budućem.

To kršćansko vrijeme ima jasan cilj.
Jer se o ponovnom dolasku Gospodina događa uskrsnuće mrtvih, sud koji sređuje cijelu zbilju i preobražaj svijeta.
Kršćanin znade da se sigurno nalazi na tom putu i da ima budućnost i u sadašnjem vremenu.
Njegov vremeniti život uvire u vječni život i on uvire u Boga.
Kršćanin, dakle živi za apsolutnu budućnost.

Krist nas nije osudio na pakao, nego nas je pozvao u nebo.
On je novi Adam.
On je došao od Oca i vraća se Ocu i nas povlači za sobom.
Istina, nije moguće izbjeći mnoge tragedije ovoga svijeta, ali je tragediji postavljen kraj.
Zato Pavao piše u poslanici Rimljanima: „Patnje ovoga svijeta se ne mogu usporediti s krasotama koje ćemo vidjeti.“
To je trpljenje slično trpljenu prije poroda, ali bez trpljena nema ni novog života.
Apostol Pavao neprestano dokazuje, cijelim Novim Zavjetom, da je uzvišeni Gospodin stvarnost koji daje život.
Jer, Gospodin je svojim obećao: „Idem  vam pripraviti dom.“
Uskrsnuće cijela čovjeka jezgro je naše vjere.
Mi dakle idemo u susret danu Božjem, našem osobnom danu radosti i danu radosti čovječanstva koje se nada.
I na kraju evo jednog istinitog događaja:
Kada je umirao Michael Hahn netko je od prisutnih uz njegov krevet šapnuo: „Sada prestaje život“, on je otvorio oči i odgovorio: “Ne, sada tek počinje život.“ 
                                                                  

     Župnik M.