SAGRADI SVOJ ŽIVOT NA STIJENI!

Svi Sveti 2013.
Gospodin Isus, one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: „Ovo je tijelo moje – za vas.“(1 Kor 11)
Kad gledamo ovaj stambeni prostor gdje počivaju tijela naših dragih i milih, onda je čovjek oduševljen kako su ova počivališta utemeljena na granitu, na čvrstoj stijeni.
Čovjek se pita odakle tolika snaga ljubavi da ovako skupe kuće gradimo za počivalište naših pokojnih?
Pretpostavljam da su ova tijela dala svoje tijelo za Vas, danas okupljene ovdje.
I zato im uzvraćate ljubav.
Ali što je sa životom duše?
Je li njen život utemeljen na granitu, na stijeni?
Pogledajmo kako je Isus postavio svoj život prema zemaljskom i vječnom životu.
Isus, sin Božji i Otkupitelj ovom svijetu je objavljen kao središte svemira.
Bog Otac želi da Isus, Sin Božji postane i središte ljudske duše i srca.
Isus, Sin Božji, je i čovjek.
A, i čovjek je remek djelo Božje, dijete Božje.
I čovjek je slika Božja.
Isus je uskrnuo i pokazao put do uskrnuća čovjeka.
Isusov zemaljski život i vječni život utemeljeni su na čvrstoj stijeni Stvoritelja.
Kod ovakvih spoznaja utemeljnih na Objavi, čovjek ne smije graditi kuću na pijesku.
Ako je na pijesku, život se ruši.
Ako je na stijeni, tvoj se život neće srušiti.
Bog je cilj života, upravo onako kako je Isus pokazao put života.

Iako je čovjek često u oluji, baš kao i Isus, dobro ga je puniti na Božjem izvoru, izvoru Duha Svetoga kojega daju Otac i Sin.
Gospodine iz Tvojih ruku izlaze blagoslovi, zemaljskog i nebeskog života.
Zato si sišao i želiš vidljivo i  trajno biti s nama.
Znakovi tvoje prisutnosti ukazuju: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje“.
A kad si ti tu, mi želimo biti tu. A kad si ti rekao da su i naši pokojni dušom i tijelom tamo gdje si ti, onda su i oni tu. Osim sinova propasti, kako si to naglasio.
Iako si ti i ovdje i ondje, posvuda, u meni, u tebi, ipak si želio da te doživimo na svečan mističan način. Baš onako kako ovo groblje danas izgleda, mistično i svečano.
To čini radost ljudskom srcu i duši. To je TVOJ vječno čudesni boravak s nama, i po ovim dušama čija tijela vidljivo ovdje počivaju.
Mi se ne bi trebali mimoići, nego neprestano susretati i raditi na povjerenju koje prerasta u sve čvršću VJERU i LJUBAV. Samo s Tobom ima smisla biti ovdje u ovom mjestu.
Ako tako nije onda smo mi najsmješnija bića u ovom svemiru.
Ovo nije moj govor
To je Tvoj govor Gospodine i na samo da nisi htio ostati neposvjedočen, nego nisi htio ostati u šutnji.
Ti želiš neprestano topli i  radosni prijateljski razgovor. Preko tebe mi pričamo. U tebi su ovi životi.
Ovaj put iznutra govoriš. Ja te čujem i sretan sam.
Iako si više puta i na više načina govorio, a sada ovoga trenutka po Sinu na osobit način govoriš.
I dok mi govoriš, tako izvrsno osjećam sklad misli, sklad života sa Stvoriteljem ovih života.
Nit moga života nije prekinuta. S tobom i moj život postaje velik.
I tako neki veličanstveni mir silazi na moju dušu.
A, to si i htio, donijeti mir duši.  
Sam si rekao: Mir vam svoj dajem. Mir vam svoj ostavljam.
I lijepo je doista, imati prjatelja i brata koji živi s onu stranu rijeke, s onu stranu života i tu među nama i u nama, ne samo Isusa, nego i tatu i mamu i brata i sestru.
Svi primjećujemo:
da Sveta Misa, Euharistija, nije običan obred, niti obična molitva, to je Bog, živi Bog u svetom tijelu Isusovu.
Iznad Žrtvenika tebalo bi pisati: Vi ste sa mnom.
A mi ti pjevamo: Ostani s nama, jer zamalo će večer.
I tada će nam u tami trebati Tvoje svjetlo, Tvoja ruka, da nas vodiš Ocu.
Prijatelji uvijek hodaju rame uz rame.
Isuse, Prijatelju, hvala ti za Prijateljstvo, hvala ti za ljubav. Hvala ti za podršku i žrtvu, hvala Ti ako si ovim životima podario i vječni život, a ne propast.
Primi i ti moju ljubav. Primi moju žrtvu koja se prinosi za ovaj svijet.
Želim ostvariti jedinstvo riječi i djela za isti cilj, i tvoj i moj.
A on je: Život na stijeni!

                Župnik