BOŽANSKA LEKCIJA I BIBLIJSKI MENADŽER

Trideseta nedjelja kroz godinu 2013-c

U ono vrijeme nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu: „Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravno ovako u sebi molio: Bože hvala ti što nisam kao ostali ljudi.... kao ovaj carinik. Postim dva puta u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.“ „A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju dignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: Bože, milostiv budi meni grešniku!“
I sada Isus govori svoje zlatno pravilo života: „Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ (Lk 18)
Kako nema čovjeka bez grijeha, što Isus govori u primjeru grešnice Magdalene, možemo ustvrditi:
Pred Bogom, koji nas dobro poznaje, nije dobro isticati svoje zasluge, već radije priznajmo svoj grijeh.
Možemo se otvoreno pitati: Ispituje li Bog našu svakidašnjicu?
Sigurno da, i ne samo Bog, nego i savjest zajednice izriče svoj sud o našoj svakidašnjici.
Da bi malo bolje razjasnili kako izgleda naša svakidašnjica, ispričat ću primjer kojega Isus priča u Evanđelju po Luki (12).
Nekom bogatašu obilno urodi zemlja. I on je govorio ovako: „Dušo, evo imaš bogatu zalihu dobara za godine mnoge! Počivaj, jedi, pij, veseli se! Ali Bog mu reče: Bezumniče! Još ove noći tražit će dušu tvoju od tebe! A što si spremio, čije će biti.“
Ovaj biblijski menadžer gotovo je isti, kao i mnogi današnji.


I kod jednoga i drugoga pitamo se:

Ovo temeljno pitanje stvara neugodnu napetost:
Da li ćemo s takvim stavom opstati ili propasti?
U biblijskoj priči vidimo kako se Bog može neočekivano uključiti sa svojom vlašću nad svakim pojedinim životom.
Pogledajte kako sv. Pavao gleda na svoj život koji stoji iza njega i svjedoči: Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ (2 Tim 4)
On razmišlja o svojoj prošlosti, prema kojoj je vazda bio vjerno odgovoran i vjeran onome koji ga je posao.

Ako ovome dodamo jedan izvadak iz Božanskog Ustava u kojem Isus kaže: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učite ih da obdržavaju sve što sam vam zapovjedio, a ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ (Mt 28)

A kršćanin svakog vremena, barem bi trebao vidjeti kako stvari stoje s njime, kad je u pitanju obdržavanje Kristovog Ustava.
Kako stoje stvari s nama u ovom ovremenu?
Možemo li ovdje reći, čiji su oni kršćani koji ne žive Kristov Ustav.
Sve više čujem pozdrave „dobar dan“ i „dobra večer“, a sve manje Hvaljen Isus i Marija! 
I da je samo u pozdravu problem.
Što reći za jednu trećinu koja uopće ne ide u korak s kršćanski načinom življenja?
Po kršćanskom svjetonazoru i sami smo se opredijeli za Kristov put življenja.
Ako tako nije, po kojem onda svjetonazoru živimo.
Čiji je to duh? Čiji je put kojim kršćanin ide?
Bog traži jasno očitovanje duha i pripadnost Božjem kršćanskom narodu.
Zar je moguće da ljudi ovoga vremena ne razumiju svoj Život, i život Svoga?
Po čijem onda Ustavu žive?
Komunistički je odumro, a kršćanski nije zaživio.
Što je onda zaživjelo? Možda nešto treće.
Je li to život sličan onom biblijskom Menadžeru?
Jedi, pij i uživaj dušo moja za godine mnoge.
Ali za takve Isus kaže. Da je to bezuman život, ako je samo to cilj.
 

           Župnik M.