Advent je vrijeme našeg posvećenja

Prva nedjelja došašća 2017 - b

U nekoliko posljednjih nedjelja kroz godinu provlačio se temeljni stav Crkve -
bdijenje.
A bdijenje je imalo snažan zov
: “Dođi kraljevstvo tvoje“.

Ljudska povijest u znaku je Došašća.
Evo što kaže konstitucija II vatikanskog koncila Radost i nada o crkvi u svuremenom svijetu:
„Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo ni način preobrazbe svemira.
No poučeni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu.

No isčekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje, gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji koje već može pružiti neku sliku novog svijeta.“
Stoga je i sam ovozemni napredak,
„ukoliko može pridonijeti boljem uređenju ljudskog društva, od velike je važnosti za Božje kraljevstvo“(GS, 39).

Zaključak je istog Dokumenta sljedeći:“Kršćani... ne mogu ništa žarče željeti nego da što širogrudnije i uspješnije služe ljudima ovoga vremena. Stoga - prianjajući,  vjerno uz Evanđelje i služeći se njegovim silama,  povezani sa svima koji vole i gaje pravdu – prihvaćaju golem posao koji se ovdje na zemlji treba obaviti, a o kojemu trebaju dati račun onome koji će sve suditi u posljedni dan“.
Kroz Advent čut ćemo proroka Izaiju koji je prorok,  i onoga prvoga, i ovoga završnog Adventa.
Danas slavimo prvu nedljelju Adventa.

I to je razlog zašto ići prema Gospodinu i zašto čekati konačni njegov dolazak.
Lijepo kaže prorok Izaija:„Gospodine, ti si naš otac, mi smo glina, a ti naš lončar – svi smo mi djelo ruku tvojih!“ (Iz 63)

Velika je milost znati to, i živjeti nadajući se Kristovom ponovnom dolasku.
Zato Sveti Pavao piše svojim Kroinćanima:
Braćo... zahvaljujemo Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: u njemu se obogatiste u svemu – u svakoj riječi i svakom spoznanju.“

Advent je vrijeme i našeg posvećenja.
Advent je vrijme za ispit savjesti, koja ima moć otkloniti sve ono što nas udaljava od Boga.
To je vrijeme našeg približavanja Bogu, a to ćemo uspjeti samo ako ispitamo temeljito dubinu svoje duše.
Tu upravo čuče naši neprijatelji:  požuda tijela, požuda očiju i oholost života.
Budući da Gospodin ide prema nama, za taj susret treba se pripraviti.
Danas u Evanđelju Isus Kaže:
„Pazite! Bdijte, jer ne znate kada je čas susreta.“ (Mk 13)
Čovjek, kršćanin ne bi se trebao dati iznenaditi, iako je ponajviše sklon živjeti kao da tog sureta nikada neće biti.
Završimo upravo onom molitvom s kojom smo danas započeli svetu Liturgiju:
„K tebi, Gospodine uzdižem dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim...“ (Misal)

   župnik