KAKO ISUS LIJEČI LJUBOMORU

Duhovna obnova 8. studenoga 2017.

Braćo i sestre! U današnjem Evanđelju (Lk 14, 25-33) čujemo kako je mnoštvo slijedilo Isusa.
U jednom trenutku Isus se okrene i govori ne baš svakidašnje riječi: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majka, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik. I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.“

A Isus i jednima i drugima podiže ljestvicu blaženstva ako ga žele slijediti.

Takvi se moraju svega odreći, pa i samog sebe i potpuno dati u službu Bogu i ljudima.
Zato Isus priča prispodobu:

Isus ovim riječima otvara oči koje imamo u glavi i njima gledamo sve oko sebe, ali ukazuje da svoje lice ne možemo vidjeti bez ogledala.
Svi drugi mogu vidjeti naše lice, mi ne.

Danas nam je cilj unutrašnje ogledalo staviti pred svoje unutrašnje lice, pred svoju dušu, pred svoje misli.

Pogledamo li malo bolje ugledat ću tu puno svojih pogrešaka, kao na primjer: stalno mislim na sebe, vidim sebe kako lažem, vidim sebe kako sam sebičan, kako sam ohol, kako prkosim, kako često loše riječi govorim…

Ako svako jutro otklanjamo s lica neke nedostatke, moramo se zapitati kako ćemo otkloniti naše unutrašnje nedostatke?

Eh, upravo smo zato danas tu da to naučimo: naučimo opraštati, popuštati, ljubiti, pomagati, moliti, ispovijedati se, pričešćivati se, biti sabran na Sv. Misi, poštovati starije i roditelji, učiti živjeti pošteno, ne krasti, ne lagati, biti dobar i td..

Ako budemo radili na našem unutrašnjem izgledu, to će se znatno odraziti na naše vanjsko lice.
Ljudi dobre duše, uvijek imaju lijepo i blaženo lice.

Pitate zašto?

Neki dan sam bio u Modriči u robnoj kući i slučajno iduć uz stepenice ugledah krasne vazne od gline. U neko doba dana razmišljam o njima kako bi bile dobre za naše cvijeće u ckrkvi. U mojim razmišljanima palo mi je i ovo na pamet.

Stani! To je prvo bila zemlja.

I tek onda je mogla doći ova divna vazna s brezinom lijepom korom.
A sad se pitam:

Da vaznu nije netko oblikovao i ispekao, ništa od prelijepe vazne.

Da čovjeka ne oblikujemo, ne odgajamo, ništa od lijepog i dobrog čovjeka.

I Bog i ljudi očekuju da prođemo životno oblikovanje, kako bi inače mogli podnijeti životne teškoće. Služiti svojoj svrsi, svome poslanju.
Zato Isus u Evanđelju kaže da njegov učenik mora biti dobro oblikovan, dobro ispečen da bi bio upotrebljiv.

Poslušajmo što Pavao kaže (Rim 13, 8-10): „Braćo, Nikome ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko ljubi ispunio je Zakon Božji.... Tko ljubi on je dosegao puninu života.“
On je izgradio svoju osobu do savršene mjere u kojoj Gospodin može dostojno stanovati.

Isti taj Isus predstavljen je kao „Zaglavni kamen“ koji drži cijelu građevinu moje osobe.
Pogledajmo kako Objava u Bibliji  predstavlja oblikovanje Blažene Djevice Marije.
Marija će vjerom prihvatiti Božju Riječ i postati „službenica Gospodnja“, a njezin Sin,  „Zaglavni kamen“.
Tako je to bilo u njezinu životu. Na Božje ponude uvijek je odgovorila: „neka mi bude“

Mogu li ja i ti biti čovjek, bez ljage i bore na licu.
Očito da možemo, zato smo tu.
Uz Isusovu pomoć i pomoć Blažene Djevice Marije mogu biti i više od toga.
Mogu biti „ljubljeni sin".