Vrijeme sjetve nije vrijeme žetve

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu 2017.– a

Odmah na početku svoga pisma Solunjanima koji žive među poganima Pavao podsjeća da su vjera, nada i ljubav znak Božje nazočnosti, istinski navještaj Isusa Krista i djelotvorno očitovanje Duha (Misal)

Ako se kršćanin neće baviti zajednicom onda će se zajednica baviti kršćaninom.
Nije moguće ostati po strani.
Suvremeni život je bogat i raznolik, šaren i u sebi duboko oprečan.
Često čujemo razne izjave u kojima je na srcu opće dobro zajednice (društva) i svaki tvrdi da je njegova izjava ili program najbolji i najviše služi zajednici. .

A rezultat je takav, da narod najčće ne sudjeluje ni u fasadi.

Neću dublje ulaziti u ovo područje, jer to mi nije cilj, nego istaknuti kako se kršćani moraju truditi živjeti sadašnji trenutak u potpunosti.

Vrijeme sjetve nije vrijeme žetve.
Kršćani bi u izgradnji svijeta i društva trebali vjernički prilaziti imajući u vidu da je u konačnici Bog gospodar povijesti.
Treba prepoznavati njegove znakove vremena.
I ne smije se biti pasivan, da se ne mo
že ništa ili vrlo malo učiniti.

Poslužit ću se onom kineskom poslovicom: „ Bolje je upaliti i jednu svijeću, nego proklinjati mrak.“

Koristeći poruku Sv. Pavla, po nadi živimo u sadašnjosti s povjerenjem u Boga.
Nada nas mo
že osloboditi okova prošlosti i prevelikih briga za budućnost.
Često smo opterećeni nepotrebnim brigama poput žena u uskrsnom jutru:
Tko će nam odvaliti kamen s grobnih vrata? Pokazalo se da je kamen već odmaknut.
Bog
čini svaku stvar u svoje vrijeme.
Svetom Pavlu je rekao: Dosta ti je moja milost.

Zato je našoj nadi potrebno pridodati vjeru i ljubav o kojoj piše Sv. Pavao?

Jer, vjera nam omogućava sjediniti se s Bogom i u sadašnjem trenutku.
Duša često ne primjećuje tu dinamiku kreposti: nade, vjere i ljubavi.
A potpuno predanje sebe i primanje drugoga je vrhunac  ljubavi.
Hvala  Sv. Pavlu za prekrasne upute krš
ćanskoj zajednici.