Zanimljiv je fenomen savjesti i čovjekove slobode

• 

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Dvadesetšesta nedjelja kroz godinu 2017. – a
Slušajući Riječ Božju iz čitanja koja čitamo na dvadeset i šestu nedjelju kroz godinu, možemo zaključiti:
Kako je čovjek često ugrožen od samog sebe.

• Teško možemo biti sigurni u svoje sudove, a ipak često sudimo.
• Ljudska pravičnost nije uvijek utemeljena na našem uzoru Isusu Kristu ili našoj savjesti.
• Ono što čovjek misli, to određuje veoma često njegov način života.

Biblija upravo poziva da se usredotočimo na ono što je istinito, pošteno, čisto, ljubazno i hvalevrijedno.  (Filipljanima )

• Istine koje se nalaze u Bibliji izvrstan su sadržaj kojim valja ispuniti naš um.
• Istina savjesti koja govori u čovjeku je Božji glas.

Zanimljiv je fenomen savjesti i čovjekove slobode.

Savjest je nutarnji glas u čovjeku, ali ne njegov vlastiti glas.

• Zanimljivo je da se savjest ne da potkupiti, podmititi.
• Čovjek se ne može nagoditi ili dogovoriti sa svojom savješću.
• To je nešto u njemu što nije on, to je nešto što čovjek sam sebi ne daje i to je zakon koji ga neumoljivo poziva da mu se pokori.
• Taj se nutarnji glas ne da zataškati.
• Čovjek može umiriti ili uvjeriti ljude oko sebe, ali svoju savjest nikada ne može uvjeriti ili pridobiti za svoja uvjerenja ili želje.

Ona uporno govori i ponavlja svoj temeljni zakon: dobro treba činiti, a zlo odbaciti.
Odakle taj zakon u nama?
Odakle taj glas u nama koji nas trajno potiče da činimo dobro i izbjegavamo zlo?
Zar savjest nije najskrovitiji prostor u kojem se susreće čovjek i Bog.?
Savjest je uvijek neposredni sud o moralnosti našeg djela kojeg želimo učiniti.

• Stoga ona biva i mjerilo naših čina.
• Svaki čin koji nije učinjen u skladu sa savješću – nije dobar.
• Po njoj ćemo odgovarati za svoja djela pred Bogom.

Čuj dome Izraelov: „Nisu li vaši putovi nepravedni?“  (Iz 18, 25-28)
Nije li čovjek zloupotrijebio svoju slobodu i učinio što nije smio.
Nije li čovjek zloupotrebom slobode, kršio savjest, a time ugrozio  sebe.
Čujmo oca i dva sina u današnjem Evanđelju, gdje otac kaže:
„Sinko hajde danas na posao u vinograd. On odgovori: Neću! No poslije se predomisli i ode.“
„Priđe i drugome sinu pa reče isto tako. A on odgovori: Evo me, gospodaru! I ne ode.“
       Obojica su se imali priliku opredijeliti za dobro.
       Ali jedan to nije učinio.
Valja ustvrditi, da Bog nije čovjeku dao slobodu za zlo, već da se upravo po njoj opredjeljuje za dobro, plemenito i lijepo.
I to tek ima svoju vrijednost.
Zato Pavao potiče kršćane:
„ Ispunite me radošću…, … i neka u vama  bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu…“

• Potaknuti Riječju Božjom trebalo bi preispitati svoje stavove.
  Čovjek se ne smije penjati na više po grijehu. Težak je tada pad.
• Sveti Pavao upozorava da uspon na više mogu ostvariti samo ljudi krjeposna života.
• Lijepo to kaže Psalmista u psalmu 25:
  „Pokaži mi Gospodine, putove svoje,
  nauče me svojim stazama!
  Istinom me svojom vodi i pouči me
  jer ti si Bog, moj Spasitelj.“
• Završimo s prorokom Danijelom koji kaže:
•  „Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, Gospodine, pravedno si učinio.
  Nismo čuvali naredbe tvoje….“
  ali proslavi ime svoje, Gospodine:
  Postupaj s nama po blagosti svojoj,
  po velikoj ljubavi svojoj!“