Biti u posjedu istine, uvijek ste korak ispred

Dvadeset treća nedjelja kroz godinu 2017-a

Kršćanska braćo i sestre,
možda bi bilo dobro naše ovonedjeljno razmišljanje početi s pričom o Mladiću koji sanja kako šeta uz more s Gospodinom. I dok šeta kao na filmskom platnu odvijale su se scene iz njegova života. Na svakoj sceni u pijesku se vidio dva para stopala. Kad je posljednja scena prolazila ispred njegovih očiju primijetio je da je bilo scena samo s jednim parom stopala. To su upravo bile scene kad mu je bilo najteže i kad mu je sve „išlo niz brdo“. Bilo mu je to čudno i obratio se Gospodinu: „Obećao si mi biti životni pratilac, a tebe nema kad mi je bilo najteže, ti si mi tada okrenuo leđa.“
Gospodin ga pogleda i reče: „Prijatelju, nikada te ne bih ostavio. U trenucima kada ti je bilo najteže, nosio sam te na leđima. Onaj jedan par stopala, su moja stopala.“
Biti u posjedu istine, znači imati siguran korak za naprijed.

  • Jeste li se ikad upitali, tko je u posjedu nekih temeljnih istina?
  • Jeste li se ikad upitali, tko drži temelj vjere?

Evo što kaže Isus:
„Ako ustrajete u mojem nauku, uistinu ste moji učenici; upoznat ćete istinu, a istina će vas osloboditi.“ ( Iv 8,32)
Čovjeka jedino može osloboditi istina Evanđelja.

Evanđelje u dvadeset i trećoj nedjelji kroz godinu govori o važnosti Crkve koja je sveopći sakrament spasenja.
Isus upozorava učenike, kada kršćani nisu u stanju postići suglasje, neka se rekne Crkvi.
Evo i zašto:
„Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.“ (Mt 18 )
Crkva vjeruje da je Bog Stvoritelj ujedno i Bog Spasitelj.

  • Istina koju nam Bog daje po Isusu Kristu nosi sa sobom pravi mir.
  • A pravi mir može biti temelj zajedništva što je čežnja svakog čovjeka.

Čovjek je biće usmjereno na drugoga i on se tek u zajedništvu s drugim ostvaruje.
Izvan svake sumnje je činjenica: opet se radi o Isusu Kristu, kao prepoznatljivom znaku jasnih nadnaravnih snaga.
Ali da nije bilo Crkve, bili danas bilo Isusa? 
Ona je upravo sačuvala živu prisutnost Isusa Krista među ljudima.

  • Isus i Crkva nerazdvojno su povezani.
  • Do cjelovite osobe Isusa Krista nije moguće doći, ako mimoiđemo Crkvu.

Stoga valja priznati: Ljubim Crkvu i u nju vjerujemo jer nam je podarila Evanđelje.
Ono nam pruža na tisuće informacija.
Tu je sadržana riječ od koje živimo i na kojoj gradimo svoj život.

  • Ona objavljuje da smo od Oca prihvaćeni.
  • Ona je ta koja poklanja vidljive znakove koje nam je Krist ostavio, sakramente, koji nas uvode u povijest spasenja.
  • Ona je utjeha i orijentacija protiv svake ljudske izgubljenosti.
  • Ona je ta koja ukazuje tajnu ljudskog postojanja. To je njen uzvišen zadatak.
  • Ona priopćuje nadu, koja pobjeđuje smrt.
  • Ona je ta koja prenosi ono bitno: ljubav, opraštanje i obećanje našega Gospodina.

Ona je ta o kojoj Sveti Pavao govori:
 „ Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“ (2 Kor 5,17)
Prema Svetom Pavlu Crkva je mjesto, gdje možemo iskusiti ljubav našega Božanskog Oca, milost našega Gospodina Isusa Krista i zajedništvo Duha Svetoga (2 Kor 13,13)
U toj Crkvi nismo samo primili milosni dar trojedinog Boga, ona je i naš zadatak.
Moramo ju učiniti onim što ona mora biti.
Njezin zajednički jezik je ljubav.
Njezini članovi trebuju svakodnevno živjeti obnovljenom vjerom, nadom i ljubavlju. 
Pomozimo  jedni drugima u potrazi za Isusom Kristom.
To je upozorenje Riječi Božje.
Zborna molitva ove nedjelje glasi:
„ Bože, od tebe nam je spasenje i posinjenje. Pogledaj sinove i kćeri koji u Krista vjeruju. Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu.“

                                         Župnik