HERODE, ALEKSANDRE, NE IDE TO TAKO!

Sv. Ivan Krstitelj – 2017. – 28.8. u Odžaku
Kršćanska braćo i sestre!
Da bi napravili korak naprijed u ovoj našoj duhovnoj obnovi uoči sveca koji je položio život svoj za korak naprijed, dobro je poznavati svoj korak unazad.

Svi su za sebe tvrdili da su najbolji i da oni prije nisu bili dobri. I mi uvijek onim koji dolaze vjerujemo.
A što kaže Gospod?
Tko može promijeniti svijet?

Mojsije, reče mu Gospod, povedi narod u pustinju četrdeset godina. A pustinja se može proći za koji mjesec dana.
Ali ne!
U pustinji ide duhovna preobrazba.

A onda i mnoštvo proroka moralo je proći osobnu pustinju, da bi bili kadri popraviti ono što su najpozvaniji kao vođe naroda zabludili.
Posljednji prorok Staroga zavjeta Ivan Krstitelj, prolazi žestoku pustinju u kojoj čeliči duh za obraćenje naroda prije nego dođe onaj koji će utvrditi stvarnu promjenu, a to je Isus Krist.
I sam Isus prije svojega javnog djelovanja odlazi u pustinju četrdeset dana.
A što je kršćanska Korizma nego jedan vid pustinje u kojoj se treba događati obnova duha?
Kršćanska braćo i sestre,
Ljudska zajednica nikada ne bi smjela izgubiti iz vida načelo:
S kakvim je ljudima Bog obnavljao lice zemlje, a s kakvim smo mi to radili i radimo.
Tri velika rata i pet društvenih sistema govori u samo 70 godina, govori o velikoj krizi pravih obnovitelja OVIH PROSTORA.
Zbog čega je to tako?

Odgovor je dao i sv. Ivan Krstitelj.
Herode ne ide to tako!
No borba za prestiž, borba za karijeru, neprestano podjarmljuje ljude.
Herodijada traži glavu obnovitelja duha u svom vremenu.
A kakvo je naše vrijeme?

Svakidašnje iskustvo govori o privilegijama, povlasticama, ili nad- narodima koji dominiraju nad drugim narodom.

Sve su to pojave protiv Stvoriteljeve nakane.
Svi priznaju: Ljudi po su rođenju jednaki i obdarenim od Boga istim ljudskim dostojanstvom.
To je „Načelo demokracije.“
I to je neotuđivo prirođeno pravo svakog čovjeka.

Uvažavajući i mnoge razlike u nadarenosti i razliku spola, ali niti jedna razlika ne može izbrisati temeljni identitet – biti čovjek.
Pa gdje se onda izgubio čovjek da u samo 70 godina pet potpuno različitih gospodara obnavlja lice naše zemlje.
Gospodine! Pomozi nam i reci: gdje se izgubi čovjek?

Još u prvim začecima demokracije u Grčkoj
Diogen, grčki filozof, zgrožavao se na živote Atenjana koji su živjeli u izobilju i pretjerano i nekontrolirano razbacivali svoja imanja.
Sve što je imao bila je jedna toga, štap, drveno bure (u kome je i spavao) i posudu nalik čaši iz koje je pio. Kada je jednog dana vidio kako djeca piju vodu iz svojih ruku, shvatio je da mu ni čaša ne treba pa je čašu bacio.
Njegovo je životno učenje bilo da čovjek treba živjeti samo s onim što mu je za život neophodno, uz adekvatnu samokontrolu sebičnosti. A to može samo jaki duh.
Mrzio je korupciju i zavjere u svome društvu, pa je tako jednog dana izašao i hodao Atenom sa svijećom usred bijela dana govoreći "Tražim čovjeka", smatrajući da u stanju u kojem je društvo tada bilo, nije bilo onog pravog čovjeka, već su svi bili podređeni trenutnom stanju koje pogoduje vladajućoj oligarhiji.
Zato Diogen govori: Aleksandre, ne ide to tako!
Sveti Ivan Krstitelj je Diogen svoga vremena.
Herode ne ide to tako!

Vječnu napast  čovjeka da bude nad drugima, Isus oštro osuđuje i poručuje: Ivanu ste odsjekli glavu, a mene ćete na križ. Ali Ivanova odsječena glava i Isusov križ i danas obnavlja svijet jer neprestano po njima ide nova vrijednost služenja braći ljudima u novom evanđeoskom duhu.
Sjetimo se kako je Isus oprao svojevremene vlastodršce Farizeje i Saduceje: „ Vežu ljudima i na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli.
Sva svoja djela čine da ih ljudi vide.
Proširuju zapise svoje i produljuju rese.
Vole pročelje na gozbama, prva sjedala u sinogogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu Rabi...
Vi nemojte tako!
Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.“

Ruši se cijela jedna civilizacija, a uspostavlja nova „Civilizacija ljubavi".
Uspio je Ivan Krstitelj.
Uspio je Isus Krist!
Uspijevaju to i nasljednici Krista koji žive duh Ivanov i duh Kristov, jer svojim duhom uklanjanju grijeh sebičnosti.

A Grijeh sebičnosti ima dubok korijen osobito u demokraciji.

Grijeh je, kada razlike koje ne izlaze iz naravi čovjeka stavljamo na prvo mjesto.

Braćo i sestre!

Kršćani su pozvani po svom kršćanskom poslanju očuvati temeljna načela – kako biti Božji čovjek u svom vremenu.
Ovdje valja pogledati sebe i  oko sebe, riječ je često o sličnoj praksi života.

A svijet i vrijeme koje živimo, vapi za pravim reformatorima duha.
Zaključimo!

„Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra. Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja, koja nadilaze svaku sebičnu želju.“