Sjeme na tvrdom putu, kamenjaru, trnju i dobroj zemlji
- Detalji
- Napisao/la Župnik Matija
Petnaesta nedjelja kroz godinu 2017.-a
Današnja poruka proroka Izaije:
„Kao što dažd i snijeg s nebesa silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, i oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruh za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“,
potvrđuje kako Božja riječ ostvaruje ono što obećava.
- U više navrata Biblija podsjeća na djelotvornost Božje Riječi: „Bog reče - i sve postade.“
U proteklom tjednu u živopisnom primjeru biblijskih likova, Jakova i njegovih sinova, Bog tako veličanstveno vodi osobnu povijest i povijest Izabranog naroda Božjega.
- Čvrsto se drži svojega Saveza i svoje Riječi.
Bila su to često čudesna otkrića i čudesni uspjesi i padovi, ali uvijek je tu u najrazličitijim prilikama ostvaren napredak jer Bog prati i padove i uzdizanja koja su gotovo na granici između života i smrti.
Sveti Pavao u poslanici Rimljanima (8, 18-23) ukazuje kako kršćani
uvijek imaju zalihu, a to je Božja Riječ, ako je prihvaćena donosi obilat rod.
- Ne postoji život bez iskušenja.
- Ne postoje narodi koji nisu prošli svoja iskušenja.
Stoga je sv. Pavao svjestan da postoje dvije vrste iskušenja: iskušenje koje vodi u smrt i iskušenje koje vodi u život.
Samo Božja Riječ može čovjeka osloboditi od patnja koje donose razna iskušenja i odvesti čovjeka u život.
To divno potvrđuje današnja Kristova prispodoba o „Sijaču i sjemenu“.
- U tri slučaja sijačevo zrno (Božja Riječ) ne donosi ploda.
- Ali Sijač ne gubi nadu nego neumorno baca zrno iako su na djelu snage zla i ispraznosti.
Krist ovom prispodobom odašilje snažnu opomenu jer odgovornost za Božju Riječ pada na slušatelja.
- Čovjek nije robot da izvršava zadane komande nego slobodno biće, čiju slobodu Bog poštuje.
- Upravo se tu i krije ljepota tajne vjere i čovjekove slobode.
- Krije se tajna Božje ljubavi. Stoga čovjek mora paziti na koji način prima Božju Riječ.
Postavimo ovdje načelo mudrosti kojim se Sijač vodi.
Čovjeku se nudi Božja milost, suradnja. Uz čovjekovu suradnju zrno Božje riječi kadro je donijeti plod „stostruk, šezdesetorostruk, tridesetorostruk“.
Rekli bi današnjim rječnikom: Izaberi ili ostavi! Uzmi ili ostavi!
Sijač je izašao sijati.
Prostor je u brdovitoj Galileji sa škrtim malim komadima zemlje uz obalu rijeke.
Sjeme pada i na put, njega pozobaju ptice ili ga pokaze prolaznici.
- Put je otvrdnulo tlo poput tvrdog srca kojemu dolazi Zli i otima iz srca posijanu riječ.
Sjeme koje pada na kamenito tlo s tankim slojem zemlje, brzo se suši.
- Imaju uši, a ne čuju. To su površne duše koje se u najmanjoj poteškoći povlače i dosta su uskogrudne.
Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši zasijano sjeme.
- To su duše zarobljene dubokom pohlepom i sebičnošću. I doista gdje ti je blago, ondje će biti i srce.
Postoji ipak i dobra zemlja, a Bog sije sjeme u svakog čovjeka jer svaki čovjek trebao bi biti zemlja za božansko sjeme.
- Sjeme na dobroj zemlji uvijek donosi plod, jer zasijana riječ se sluša i razumije.
Valja znati da Bog očekuje da budemo dobra zemlja koja prihvaća milost i daje plodove.
I nije dobro biti ni tvrdi put ni kamenjar ni trnje.
Ostat će ipak vječno pitanje ljudske slobode i Božje milosti jer zemlja je dobra, sijač je dobar, sjeme je dobro,
a ipak jedno donosi stostruko, drugo šesdeseterostruko i treće tiridesetorostruko.
Ova razlika ovisi i o tome tko prima jer čak i ondje gdje je zemlja dobra, velike su razlike od zemljišta do zemljišta.
- Tada nije kriv ni zemljoradnik ni sjeme nego zemlja koja ga prima.
- A klasu zemlje Bog zna.
- Tlo na koje pada dobro sjeme cijeli je svijet, a svaki je čovjek zemlja za božansko sjeme.
Isusove riječi snažno nam pokazuju odgovornost koju čovjek ima, odgovornost da se pripravi na prihvaćanje i suradnju s Božjom milosti.