VELIKA JE VRIJEDNOST ZADANE BOŽJE RIJEČI

Jedanaesta nedjelja kroz godinu 2017. –a

Izuzetno ozbiljnim riječima počinje današnje Evanđelje: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.
Tada reče svojim učenicima: „Žetve je mnogo, a radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ (Mt 9)

U proteklom tjednu liturgijska čitanja donose Isusovo viđenje novih radnika u njegovom mesijanskom poslanju.

U svom „Govoru na Gori“ on jasno kaže:

Iz Isusova govora vidi se stvarno stanje izmučenog i ophrvanog mnoštva koje treba novi profil duhovnih Pastira.

Sveti Pavao u svoje vrijeme piše Korinćanima:

„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.“ ( 2 Kor. 1)

Razumio je Pavao dobro svoje poslanje od Krista.

Novozavjetni Pastir mora biti zakićen Blaženstvima, kako bi sam mogao raditi s Blaženima o kojima Isus govori.

Pavao to i tvrdi: Krist je nas osposobio za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha.
Samo slovo ubija, a Duh oživljuje.

Niti Isus, niti apostoli, u svom poslanju ne trpe mlakost duše.
Mlakost je bolest duše koja pogađa razum i volju.

Mlaki i tužni ljudi, bez radosti, ne mogu biti nositelji Radosne vijesti. Apostol mora biti zalljubljen u duše.

Ljudska je narav, zbog istočnog grijeha, izgubila svoje izvorno stanje svetosti i ostala je bez svoje unutarnje cjelovitosti i unutarnjega reda kojeg je nekada od Boga posjedovala.
Osjetio je Isus potrebu reći: „Tko bude vršio i druge učio, taj će biti velik u Kraljevstvu nebeskom“. (Mt 5)
Na prvom mjestu je:

Vjera i milost jesu Božji dar, ali Bog traži i naš osobni trud, naša djela, naše inicijative.
Riječi Isusove: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10)

Traži se odlučna volja.
Jer služba je zadobivena po milosrđu Božjem i nema malaksanja.
Pavao naglašava:
ne propovijedamo sami sebe, nego Krista Isusa kojega Bog učini Gospodinom i neka iz tame svjetlost zasine....

Zato sv. Pavao i kaže: „Ne živim više ja, nego živi u meni Krist.“ ( Gal 2,20)

Zanimljiv je i Isusov poziv: „Hoće li tko za mnom ... morat će uzti svoj križi približiti se životu onih iz osam Blaženstava.

Doista, kaže sv. Pavao: „Mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.“ (2 Kor 4)

Neki dan sam dobio SMS poruku od jedne gospođe iz Švicarske: „Župniče čitam vaše propovijedi, tako lijepo sve objasnite da svatko može razumjeti. Ali ja ne razumijem kako opet ima nekih ljudi koji vas ne vole.“

Odlično! To je dobro, odgovorio sam. Kad bi svi voljeli Župnika ne bi bilo dobro.
Zlo ne smije voljeti Župnika, zlo mora razapinjati Župnika.
Što je bilo s Kristom?
Što je bilo s Apostolima?
Što je bilo s tolikim mnogim drugima?

Isus je jasan kakve radnike treba kad kaže: Vaša riječ neka bude dobru „da“, zlu uvijek „ne“. Što je više od toga od Zloga je.

Riječi današnjeg Evanđelja moraju i nas potaknuti.
I mene i tebe je Isus poslao u životnu kršćansku žetvu.
Odgovor pred Bogom sami dajemo.