EUHARISTIJA JE KLICA I ZALOG VJEČNOGA ŽIVOTA

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Tijelovo 2017. –a

Nakon što smo proslavili svetkovinu Presvetoga Trojstva pred nama je Svetkovina trajnoga Otajstva Božje ljubavi prema čovjeku.
A to je Tijelovo!
Svakog dana u godini Crkva slavi Euharistiju.

  • Ona je uvijek žrtva koja slavi Boga.
  • Ona daje hranu vjernicima.

Nju čuvamo u svetohraništu koja je znak žive prisutnosti Krista među nama.

  • Ona je slavlje Kristove muke, smrti i uskrsnuća kao živo Otajstvo Božje prisutnosti.

Sjetimo se kako je Gospodin hranio svoj izabrani narod manom s neba i pojio vodom u pustinji iz žive stijene.
Taj događaj opisuje Knjiga Ponovljenog zakona koju danas čitamo.

Tim događajem Mojsije je držao budnom vjeru i zahvalnost u narodu.

  • To je svakako slika onoga koji će dati duhovnu hranu novozavjetnoj zajednici u pravom tijelu i Krvi Isusovoj.

U današnjem Evanđelju odjekuju riječi:
„Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta“ (Iv 6,51).

  • Ona je klica i zalog vječnoga života.

Pošto su jeli manu umrli su, naprotiv:
„tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke.“

  • Euharistija je spomen smrti Gospodinove i daje vjernicima isto tijelo koje je Krist za njih žrtvovao na Križu.
  • Euharistija je spomen i uskrsnuća, jer je „živi kruh“, u kojem je Krist prisutan i u kojem živi kao i u slavi neba.

„Tajna vjere“kaže nam crkva svaki put kad se posvećuje Euharistija.
Još je ljepše reći to je „tajna ljubavi“,jer je ljubav najviše poticala Isusa na predanje samoga sebe.

  • Zato mu se i klanjamo.
  • Zato mu zahvaljujemo.

Sam je rekao:
„Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu...Onaj koji mene blaguje, živjet će po meni.“

  • Sakramentalna pričest izvor je životnog i trajnog zajedništva s Kristom.

Sveti Pavao u poslanici Efežanima otvara novi pogled kad kaže:
„Euharistija je izvor zajedništva među braćom.
Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi, mnogi, te svi smo dionici jednoga kruha“.

  • Crkva je tako mistično tijelo Kristovo.

Nadalje Pavao kaže: „Jedno tijelo i jedan Duh... jedna nada... Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju.“ (Ef 4,4-6)
„Upravo zato što blagujemo od istoga kruha, postajemo svi jedno jedino Kristovo Tijelo, jedna Krv, udovi jedni drugima, jer smo svi pritjelovljeni Kristu“ kaže Ivan Damašćanski.

Po njoj se i zovemo braća i sestre!

Amen!