KRISTOV PUT JE PUT PRESVETOGA TROJSTVA

Nedjelja Presvetog Trojstva 2017.-a

Kršćanska braćo i sestre!
Današnju svetkovinu Presvetoga Trojstva, rado započinjem ulaznom liturgijskom pjesmom: „Blagoslovljen budi Bog Otac i jedinorođeni Božji Sin, i Sveti Duh za milosrđe koje nam je iskazano.“

Otac oduvijek rađa svoju Riječ – Sina - u kojem izražava svega sebe predajući mu sve svoje božanstvo.
Savršeno i bitno zajedništvo rađa Duha Svetoga.

A sad pogledajmo kako Liturgijska čitanja u tjednu između Duhova i Presvetoga Trojstva živopisno objavljuju ovu božansku Stvarnost.

Divna prispodoba o vinogradu kaže:
„Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. U svoje vrijeme posla k vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinograda. A oni ga istukoše i otposlaše praznih ruku. Tako i drugom razbiše glavu, a trećeg ubiše..“ (Mk 12)

Prispodoba govori o Božjim glasnicima prorocima, koji svi po redu loše prođoše.

„Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: Poštovat će sina moga. Ali oni vinogradari, među sobom rekoše: ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo, i baština će biti naša. I pograbe ga, i ubiju.“

Isus priča prispodobu jer zna s kim ima posla i kako će završiti, i njegov život.

Upravo ti postavljaju Isusu zamku: „Učitelju, znamo da si istinit i nije ti ni do koga jer nisi pristran, nego po istini učiš, putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije?

Koja lukavština?

Ako Isus kaže „da“, osudit će ga narod. Narod je ogorčen na rimsku vlast. Ako kaže „ne“ tada ga odmah mogu optužiti kod Rimljana.

Isus im je mudro odgovorio:

Ovdje je osobito naglasak na „dajte Božje Bogu“, jer nisu se držali Božji zapovijedi.

Iz ovih i mnogih drugih prispodoba vidi se da Isus posjeduje Božansku mudrost, istinu i uvijek je svoj.

Liturgijska čitanja nude i zamku Saduceja koji niječu uskrsnuće. Postavljaju pitanje žene koja je imala sedam muževa i svi po redu pomriješe, čija će žena biti o uskrsnuću?

Isusov odgovor je kratak i jasan.
„Kad ljudi uskrsnu od mrtvih, niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao anđeli nebeski.“
I nastavi Isus: „A dobro bi bilo da pročitate Mojsijevu knjigu u kojoj Bog govori: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. Bog nije Bog mrtvih, nego živih!“ (Mk 12)  

Isus će zapovijed ljubavi postaviti kao središte kršćanskog života.

Iz gore iznesenoga možemo zaključiti:
Isus, utjelovljena Riječ, pravi je Čovjek i pravi Bog. Kao čovjek, Isus je Put: on je došao čovjeka uzeti za ruku da ga povede u očinsku kuću.

Na temelju Isusova života koji je došao učiniti nas dostojnima za Božju obitelj, sv. Pavao kaže:
“Tako, dakle, više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji.“ (Ef 2)

Ići k Isusu znači ići k Riječi, a ići k Riječi znači ići k Ocu, k Duhu Svetom, to jest Presvetom Trojstvu.

Ali u punini vremena Bog je učinio još više: došao se osobno nastaniti među ljudima. I tada je čitavo Trojstvo na djelu za čovjeka.

Vjerovati u Krista je izričaj vjere u Presveto Trojstvo.

A divno to Pavao piše u Drugoj poslanici Korinćanima: „Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.“(2 Kor 13)

Amen“