KRISTOV PUT JE PUT PRESVETOGA TROJSTVA

Nedjelja Presvetog Trojstva 2017.-a

Kršćanska braćo i sestre!
Današnju svetkovinu Presvetoga Trojstva, rado započinjem ulaznom liturgijskom pjesmom: „Blagoslovljen budi Bog Otac i jedinorođeni Božji Sin, i Sveti Duh za milosrđe koje nam je iskazano.“

  • Samo ljubav može osvijetliti trojstveno otajstvo ili život Presvete Trojice: Oca i Sina i Duha Svetoga.

Otac oduvijek rađa svoju Riječ – Sina - u kojem izražava svega sebe predajući mu sve svoje božanstvo.
Savršeno i bitno zajedništvo rađa Duha Svetoga.

  • I ta Božja ljubav ne ostaje zatvorena u krilu Trojstva, nego izlazi van u djelu stvaranja.
  • Sve što čovjek jest i što ima, jest dar Presvetoga Trojstva, ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga.

A sad pogledajmo kako Liturgijska čitanja u tjednu između Duhova i Presvetoga Trojstva živopisno objavljuju ovu božansku Stvarnost.

Divna prispodoba o vinogradu kaže:
„Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. U svoje vrijeme posla k vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinograda. A oni ga istukoše i otposlaše praznih ruku. Tako i drugom razbiše glavu, a trećeg ubiše..“ (Mk 12)

Prispodoba govori o Božjim glasnicima prorocima, koji svi po redu loše prođoše.

  • Na djelu je Božja vjernost i ljudska nevjernost.

„Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: Poštovat će sina moga. Ali oni vinogradari, među sobom rekoše: ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo, i baština će biti naša. I pograbe ga, i ubiju.“

Isus priča prispodobu jer zna s kim ima posla i kako će završiti, i njegov život.

Upravo ti postavljaju Isusu zamku: „Učitelju, znamo da si istinit i nije ti ni do koga jer nisi pristran, nego po istini učiš, putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije?

  • Ova zamka krije licemjerni stav jer postavljaju pitanje o religiji, a misle na politiku.
  • Druga im je podmuklost što dolaze zajedno sa svojim neprijateljima herodovcima.

Koja lukavština?

Ako Isus kaže „da“, osudit će ga narod. Narod je ogorčen na rimsku vlast. Ako kaže „ne“ tada ga odmah mogu optužiti kod Rimljana.

Isus im je mudro odgovorio:

  • Što me iskušavate?
  • Dajte mi novac koji nosite uza se.
  • Oni mu dadoše i time se odadoše da praktično priznaju vlast Rimljana jer njihov novac nose.
  • Tada im Isus reče: „Čija je ovo slika na novcu?“ Careva, odgovore mu. Onda:“Dajte carevo caru, a Božje Bogu!“

Ovdje je osobito naglasak na „dajte Božje Bogu“, jer nisu se držali Božji zapovijedi.

Iz ovih i mnogih drugih prispodoba vidi se da Isus posjeduje Božansku mudrost, istinu i uvijek je svoj.

  • Može li običan kršćanin u današnjim okolnostima biti pametan, govoriti istinu i biti svoj?
  • Iz iskustva govorim: Vrlo teško! Gotovo nemoguće.

Liturgijska čitanja nude i zamku Saduceja koji niječu uskrsnuće. Postavljaju pitanje žene koja je imala sedam muževa i svi po redu pomriješe, čija će žena biti o uskrsnuću?

Isusov odgovor je kratak i jasan.
„Kad ljudi uskrsnu od mrtvih, niti će se ženiti niti udavati, nego će biti kao anđeli nebeski.“
I nastavi Isus: „A dobro bi bilo da pročitate Mojsijevu knjigu u kojoj Bog govori: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. Bog nije Bog mrtvih, nego živih!“ (Mk 12)  

  • I neće Isus ostati samo na tome, on citira proglas zapovijedi Božje ljubavi.
  • „Slušaj Izraele! Gospodin Bog naš, Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina, Boga svojega, iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz sveg uma svoga i iz sve snage svoje!“ ( Pnz 6)

Isus će zapovijed ljubavi postaviti kao središte kršćanskog života.

Iz gore iznesenoga možemo zaključiti:
Isus, utjelovljena Riječ, pravi je Čovjek i pravi Bog. Kao čovjek, Isus je Put: on je došao čovjeka uzeti za ruku da ga povede u očinsku kuću.

Na temelju Isusova života koji je došao učiniti nas dostojnima za Božju obitelj, sv. Pavao kaže:
“Tako, dakle, više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji.“ (Ef 2)

Ići k Isusu znači ići k Riječi, a ići k Riječi znači ići k Ocu, k Duhu Svetom, to jest Presvetom Trojstvu.

  • Svi su ljudi pozvani na ovaj hod, na ovo sjedinjenje s Kristom koji je svjetlo svijeta.
  • Od njega potječemo, po njemu živimo, k njemu idemo. Kada se Bog obraća čovjeku, božanska ljubav poprima posebnu značajku, a to je milosrđe: „Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću“ (Izl 34)

Ali u punini vremena Bog je učinio još više: došao se osobno nastaniti među ljudima. I tada je čitavo Trojstvo na djelu za čovjeka.

Vjerovati u Krista je izričaj vjere u Presveto Trojstvo.

A divno to Pavao piše u Drugoj poslanici Korinćanima: „Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.“(2 Kor 13)

Amen“