Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh
- Detalji
- Napisao/la Župnik Matija
Četvrta vazmena nedjelja 2017.-a
Treći Vazmeni tjedan počeo je na kršćanskoj pozornici veoma burno.
- S postupkom protiv sv. Stjepana razbuktali su se teški progoni Crkve.
- Bio je to čovjek silan na djelu i mučeništvu.
- On je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu, izvještavaju Djela apostolska.
Ponavlja se ista scena na suđenju kao i kod Isusa:
„Čuli smo ga doista govoriti“.
Lažni svjedoci svjedoče, a on hrabro izjavljuje svoju vjeru u uskrslog Krista.
Prvi kršćani su izrazito nadahnuti evanđeoskim mjerilima i ciljevima koje Crkva živi i tumači.
- Njih nije zaustavio nikakav ljudski obzir.
- Za njih je Evanđelje poziv na svetost života.
To je divno predskazao Psalmista:
„ Pa nek se sastaju knezovi i proti meni govore. Tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici“.
- Prolama se glas Svetoga Stjepana:„Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“
- Njegova svjedočenja i svjedočenja mnogih drugih kršćana, bila su potpuna izvršenja Božje volje.
Nije bilo pitanja: Što će tko reći?
Nego je mjerilo djelovanja : Što je rekao Isus?
Nakon Stjepanova mučeništva, započeo je progon kršćana u Jeruzalemu, a oni su se raspršili po drugim područjima.
- Ove su okolnosti doprinijele da se Radosna vijest brzo proširila onima koji su kasnije upoznali Krista.
- Usred teških progona, kršćani nastavljaju propovijedati Krista, umjesto da posustanu.
Djela apostolska izvještavaju: „Svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista Isusa.“
Okruženje je sve više neprijateljsko, a kršćani sve vedriji i radosniji.
- Kao i apostoli, kao i Majka Isusova, kršćani su bili dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo.
- Majka pod križem, spremna je na Križ sa Sinom.
Ono što je najvažnije, Isus nije daleko od njih.
Uz sve progone koje su trpjeli prvi vjernici izbila su nova obraćenja i na neočekivanim mjestima.
Savao kao zapovjednik rimske vojske, dobiva zapovijed da privede sve kršćane u području Sirije.
„I kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obsja svjetost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše:
Savle, Savle, zašto me progoniš?
On upita: Tko si, Gospodine?
A on će: Ja sam Isus kojega ti progoniš.“
- Kakva Objava?
- Trnci prolaze one koji ove riječi danas čuju, a kako je tek ovaj glas drobio i tijelo i dušu Savlu.
- Dogodit će se najveći misteriji u povijesti ljudskog roda u sjedinjenju dvojice koji su se do mučeništva zavolili.
Sve je to budno pratio narod.
- Narod koji je izgledao kao ovce bez Pastira.
- Čeka vođu za kim će krenuti. Čekao i dočekao.
- Krist postaje i ostaje: i veliki i Dobri Pastir.
- Za njim kreće i najveći apostol svih vremana i najveći teolog u tumačenju dubina Božanske objave, Sveti Pavao.
Potvrdio je to i Petar u trenutku kada Krist obećaje Euharistiju u sinagogi u Kafarnaumu.
- Bio je to težak govor za mnoge sljedbenike, ali Krist pita i svoje učenike: da ne kanite i vi otići?
Petar je jasan:
„Za kime da idemo Gospodine? Ti imaš riječi života vječnoga.“
Potvrđuje se nakana Psalmiste:
„Gospodin je Pastir moj:
ni u čemu ja ne oskudijevam...
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.“
- Velika je naklonost prvih kršćana bila prema slici Dobroga pastira.
- To svjedoče, ne samo novozavjetni spisi, nego mnoge slike, reljefi, mozaici i crteži.
Isus je doživljen kao divna božanska milosrdna ljubav.
Sjetimo se dijaloga Isusa i Petra.
Voliš li me Petre?
Da Gospodine, ti znaš da te volim.
Tri puta se daje upit i tri puta izjava.
A Isus u zaključku kaže Petru: Pasi ovce moje!
Braćo i sestre, danas je nedjelja Dobroga Pastira.