Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh

Četvrta vazmena nedjelja 2017.-a

Treći Vazmeni tjedan počeo je na kršćanskoj pozornici veoma burno.

  • S postupkom protiv sv. Stjepana razbuktali su se teški progoni Crkve.
  • Bio je to čovjek silan na djelu i mučeništvu.
  • On je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu, izvještavaju Djela apostolska.

Ponavlja se ista scena na suđenju kao i kod Isusa:
„Čuli smo ga doista govoriti“.
Lažni svjedoci svjedoče, a on hrabro izjavljuje svoju vjeru u uskrslog Krista.
Prvi kršćani su izrazito nadahnuti evanđeoskim mjerilima i ciljevima koje Crkva živi i tumači.

  • Njih nije zaustavio nikakav ljudski obzir.
  • Za njih je Evanđelje poziv na svetost života.

To je divno predskazao Psalmista:

„ Pa nek se sastaju knezovi i proti meni govore. Tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici“.

  • Prolama se glas Svetoga Stjepana:„Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh“
  • Njegova svjedočenja i svjedočenja mnogih drugih kršćana, bila su potpuna izvršenja Božje volje.

Nije bilo pitanja: Što će tko reći?
Nego je mjerilo djelovanja : Što je rekao Isus?
Nakon Stjepanova mučeništva, započeo je progon kršćana u Jeruzalemu, a oni su se raspršili po drugim područjima.

  • Ove su okolnosti doprinijele da se Radosna vijest brzo proširila onima koji su kasnije upoznali Krista.
  • Usred teških progona, kršćani nastavljaju propovijedati Krista, umjesto da posustanu.

Djela apostolska izvještavaju: „Svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista Isusa.“

Okruženje je sve više neprijateljsko, a kršćani sve vedriji i radosniji.

  • Kao i apostoli, kao i Majka Isusova, kršćani su bili dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo.
  • Majka pod križem, spremna je na Križ sa Sinom.

Ono što je najvažnije, Isus nije daleko od njih.
Uz sve progone koje su trpjeli prvi vjernici izbila su nova obraćenja i na neočekivanim mjestima.
Savao kao zapovjednik rimske vojske, dobiva zapovijed da privede sve kršćane u području Sirije.
„I kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obsja svjetost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše:
Savle, Savle, zašto me progoniš?
On upita: Tko si, Gospodine?
A on će: Ja sam Isus kojega ti progoniš.“

  • Kakva Objava?
  • Trnci prolaze one koji ove riječi danas čuju, a kako je tek ovaj glas drobio i tijelo i dušu Savlu.
  • Dogodit će se najveći misteriji u povijesti ljudskog roda u sjedinjenju dvojice koji su se do mučeništva zavolili.

 Sve je to budno pratio narod.

  • Narod koji je izgledao kao ovce bez Pastira.
  • Čeka vođu za kim će krenuti. Čekao i dočekao.
  • Krist postaje i ostaje: i veliki i Dobri Pastir.
  • Za njim kreće i najveći apostol svih vremana i najveći teolog u tumačenju dubina Božanske objave, Sveti Pavao.

Potvrdio je to i Petar u trenutku kada Krist obećaje Euharistiju u sinagogi u Kafarnaumu.

  • Bio je to težak govor za mnoge sljedbenike, ali Krist pita i svoje učenike: da ne kanite i vi otići?

Petar je jasan:
„Za kime da idemo Gospodine? Ti imaš riječi života vječnoga.“

Potvrđuje se nakana Psalmiste:

„Gospodin je Pastir moj:
ni u čemu ja ne oskudijevam...
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ja ne bojim jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.“

  • Velika je naklonost prvih kršćana bila prema slici Dobroga pastira.
  • To svjedoče, ne samo novozavjetni spisi, nego mnoge slike, reljefi, mozaici i crteži.

Isus je doživljen kao divna božanska milosrdna ljubav.

Sjetimo se dijaloga Isusa i Petra.
Voliš li me Petre?
Da Gospodine, ti znaš da te volim.
Tri puta se daje upit i tri puta izjava.
A Isus u zaključku kaže Petru: Pasi ovce moje!

Braćo i sestre, danas je nedjelja Dobroga Pastira.