DUG JE PUT DO CIVILIZACIJE LJUBAVI

• 

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

 Sedma nedjelja kroz godinu 2017. -a

Na prvim stranicama Biblije Objava svjedoči o velikoj ljubavi Stvoritelja prema svemu stvorenome a osobito prema čovjeku kojega je načinio na svoju sliku.

• Ali stalnost Božje ljubavi prati i nestalnost ljudske ljubavi.

U prošlom tjednu čitali smo biblijski izvještaj o ubojstvu Abela od strane brata Kaina.
Čuli smo i izvještaje o teškom grešnom stanju u doba praoca Noe u kojem Bog spašava Nou i njegovu obitelj, a sve ostalo što je ogrezlo u grijehu potapa potopnim vodama i pere zemlju od grešničkog roda. Obnavlja Savez ljubavi s pravednikom Noom koji prima blagoslov i ponovo na dar prima sva stvorenja na zemlji.

 

• Duga s prekrasnim bojama neka je znak Božjeg blagoslova i slave neka je znak Saveza ljubavi između Boga i čovjeka.

U prethodnim izvještajima očitovana je strašna činjenica kada čovjek napušta Boga, a još je strašnija kada Bog napušta ljude.

Bit će to dug put do jedne najavljene civilizacije ljubavi koja će svoju puninu imati u Isusu Kristu i kršćanstvu.
A čim se Isus pojavio, vidan je početak velike božanske Ljubavi koja utire put kršćanskoj civilizaciji ljubavi.
Neće to ići tako glatko ni u naraštaju iz kojega dolazi Isus.
Neprestano istupaju Farizeji i raspravljaju s Isusom.
Gotovo u svakom susretu traže od njega znak s neba da mu vjeruju.

Sveti Petar bilježi da je Isus „uzdahnuo iz sve duše“ i rekao: „Zašto ovaj naraštaj traži znak s neba?“

• Kao da čovjek ima pravo tražiti od Boga da mu se predstavi.
• Zar mora činiti čudesa da se dokaže?
• Kao da će biti po nekom pravilu: Veće čudo, veća ljubav. Ljudi bi tako vagali i sudili Boga.

Onako kako oni traže znak, Isus često odgovara: „Hvala ti Oče, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“(Mt 11,25)

Ne, neće im Isus dati znak s neba dok sam ne postane znak neba, nego Isus svaki put otiđe prijeko u drugi kraj.
Znao je da su ovi kao i oni u Noino vrijeme spremni samo raspravljati i prepirati se, uvijek iznova ponavljajući svoje tvrdnje.

Kada netko živi uvjereno da samo on ima pravo onda se taj oklop ne može izvana razbiti.
Već je toliko Isus učinio čudesa, a njima nije dovoljno i neće im biti dovoljno ni njegovo najveće čudo uskrsnuće od mrtvih.
Zato Isus kaže svojim učenicima: „Čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodovog“.
To govori u prigodi kada promatra svoje zabrinute učenike na moru jer u lađi nemaju više od dva kruha. A onda s uzdahom govori Isus:

• „Pa zar i vi imate uši a ne čujete, imate oči a ne vidite.“
• Pa zar nismo nedavno nahranili s malo kruha u jednoj prigodi pet tisuća ljudi, a u drugoj četiri tisuće ljudi.

Isus se zaista u toj fazi zajedničkog života i među učenicima osjećao osamljen jer oni svaku nebesku poruku uvijek odvlače u zemaljsko.

Zato ime je i rekao: Čuvajte se kvasca farizejskog...
Dug je put do civilizacije ljubavi.
Duh Božji daje konačno shvaćanje onima koji Krista prihvaćaju u vjeri, ljubavi i poniznosti.
Ne daje se objava darovitima, moćnima, genijima, nego jednostavnim ljudima koji se Bogu otvaraju svim srcem.

• Snaga po kojoj se daje spoznaja nije ljudska sila nego Božji Duh.

Kada Isus pita svoje učenike: Što govori narod, tko je Sin Čovječji?
Pa jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija i neki od drevnih proroka. Spominju se dva izrazita predstavnika koji su revnovali za čistoću Božje ljubavi prema čovjeku i čistoću ljudske ljubavi prema Bogu.

A Petar, nadahnut Kristovim Duhom govori: „Ti si Krist Pomazanik...“

Danas Sv. Pavao u poslanici Korinćanima kaže: Vi ste Kristovi. Vi ste hram Božji i Duh Božji prebiva u Vama. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.“
Izvor naše ljubavi i zajedništva jest Kristov Duh. On nas otvara prema Bogu i čovjeku.
On jest Pomazanik Božji-Mesija, ali ne Mesija sjaja i slave nego raspeti koji će tek poslije biti proslavljeni Otkupitelj.

To Petru kao i mnogima poslije, ne ide nikako u glavu. Ali Božje misli nisu uvijek naše misli.
Stoga je potrebno pristajati uz Božje namisli, i ima smisla kad Isus kaže: „Tko hoće za mnom, neka uzme svoji križ i ide za mnom.“

Potvrdit će to povijest kršćanstva, koja i nije ništa drugo nego pobjeda Križa.

• Velike žrtve može čovjek prinijeti samo radi velikih vrednota.
• Time se može pokazati da ljubav nema granica.
• Ona želi dobro i pomaže svakome.
• Bog ljubi sve ljude i želi sve uzdići.

Toliko je naša ljubav jaka koliko se približava tom idealu Božje ljubavi.

Mi smo danas slijedili nit Božje ljubavi i pokušali propratiti početak i razvoj ljudske civilizacije ljubavi.

Moramo zaključiti: pošlo je to za rukom i Bogu i čovjeku, ali čovjeku uz potporu sile Duha Božjega.