Čovjek je obdaren slobodom živjenja, ipak mora živjeti u disciplini i mudrosti

Duhovna obnova za Župnu zajednicu 8. veljače 2017.

Ovih dana čujemo Isusovu snažnu poruku: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene“. Ne govori o tome samo Isus.

U pripovijesti o stvaranju svijeta zaključujemo: koliko god stvoreni svijet obilovao divnom prirodnom raskoši, on ima osobitu poruku:
Čovjek ima slobodnu volju, kao najviši Božji dar, ipak, mora živjeti u disciplini i mudrosti.
Evo te slike: Gospodin Bog zasadio je vrt svime što je bilo „pogledu zamaljivo a dobro za hranu“ i unj smjestio Adama „da ga obrađuje i čuva“.

Naime, stvoreni svemir nije tek dobar, već je mnogo bolji od onoga što zaslužujemo.

Posvetimo malo pozornosti okolnostima u koje je Adam smješten.

Iz ovakva izvještaja možemo zaključiti da je stvaranje ljudskog života zahtijevalo posebni Božji zahvat – Bog je udahnuo u čovjeka dah života, a vrt nije bio rezultat ljudskog rada i domišljatosti, nego ga je Bog unaprijed pripravio.
Možemo zaključuti da su i dobrota u svakom čovjeku i dobrota izvana „nadnaravne“, ukoliko nadilaze ono što možemo učiniti sami i što zaslužujemo.

Osjetljivost prema Bogu, uvažavajući Božja djela milosrđa, radost je ljudskog srca koje može dobro rasuđivati u spoznajama dobra i zla.
Bez takve mudrosti u našem srcu počinju se oblikovati zle namisli.
Isus imenuje ta zla djela koja gotovo pretstavljaju suprotnost Božjem zakonu.

Kada je Isus pozvao svoje učenke da nasljeduju svetost svoga nebeskog Oca, on ih obvezuje na oštru borbu protiv grijeha koji je uvijek uvreda Bogu, jer krši njegove zapovijedi.

Isusov stav je jasan: „Tko god čini grijeh, rob je grijeha“ (Iv 8,34)
Nadalje: Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti..“ (Mt 6,24)
Biblija ima divne iskaze:

Isus je savršenost nebeskog Oca predočio svakom kršćanskom životu kao normu, obvezujući čovjeka na ustrajnu borbu protiv grijeha da ga u sebi uništi do korijena.

On je danas u Evanđeju jasan kad govori javnosti: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene“
Držite se često uredaba ljudskih, a Božje uredbe kršite.

Iz njega nas Isus neprestano čupa i spašava - vodeći nas u slobodi duha, svojim Duhom.
Zato ga je Otac odslao k nama.

Uvijek su veliki vladari na svojim dvorovima željelli imati barem jednoga svetoga čovjeka, koji je uvijek savjetovao što je dobro.

A ljudi su se uglavnom prvo obraćali tom duhovnom posredniku koji bi njihove molbe preporučio kralju i najčešće od kralja nisu odbijane.

Lijepo je to uredio Bog odašiljaći k nama posrednika svoga Sina.

Sada razumijete zašto smo mi danas tu. Imamo divne zagovornike kod Oca te sretno i radosno molimo mnoge stvari upravo njih.