Peta nedjelja kroz godinu 2017. -a
Liturgija prošle nedjelje stavila je pred nas "blaženstva" koja uvode u veliki govor, poznat kao Govor na gori – u kojem se otkriva velika povelja Novoga zavjeta.
U ovoj nedjelji otkrivamo svježinu i ljepotu kršćanskog nagovještaja koju daruju sinovi svjetlosti i sinovi dana.
Nije Isus za nas umro da bi mi spavali, nego zajedno s njime živimo zemaljski i vječni Život.
Isus nas mijenja iz korijena, ne samo izvana.
U našem životu postoje različita svjetla koja sjaju i usmjeravju.
Na nama je izabrati koja ćemo slijediti.
Postoji ipak svjetlo koje ne zalazi i ne slabi a to je Gospodinovo svjetlo ili bolje rečeno, to je sam Gospodin.
A onaj koje susreo Isusa i doživio čudo svjetla poput sv. Pavla, on izlazi i sebe samoga i traga kršćanskim putem nade i traženja, otklanjajući sve prepreke i hirove, od sebičnosti do pesimizma.
On je Otac i uvijek ide u susret.
Često On gleda kako se od njegove svjetlosti udaljavamo, ali on nas i tada prati.
Zna da nemamo dovoljno svjetla, zna da će ponestati ulja u lampama, pa opet je potrebno svjedočanstvo Božji djela.
Nije dovoljno znati kao Zakonoznanac mnogo toga, potrebna su vjera i djela kako kaže sv. Pavao danas u Prvoj poslanici Korinćanima (1 Kor 2,1-5), jer ne temelji se sve na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.
Današnje Evanđelje nam želi pomoći da stvari ovoga svijeta gledamo u svjetlu Božje mudrosti, tako da mi upravljamo njima, a ne one da upravljaju nama.
Ako pogledamo život sv. Pavla, on bi bio život „dobrog boja“ i „dobre trke“ koji se prinosi kao „žrtva ljevanica“ a sam kaže:
„Gospodin je stajao uz mene, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je je čuju svi narodi.“
Zaista je postao svjetlo svijeta i sol zemlje.
U ovakvom životu mora se ogledati i naš kršćanski život.
Mnogo toga ovisi o našim djelima, o našim naporima, o našem požrtvovanom duhu koji djeluje u ovome svijetu.
Osjećaj blagostanja je velika opasnost za svijet, jer tada se ljudi zatvaraju u sebe.
Iz prošlonedjeljnih „blaženstava“ vidimo: da nije bogat onaj koji neprestano zgrće, već onaj koji je kadar drugima davati.
To smo čuli i danas u Knjizi proroka Izaije.
Čuje se glas: Podijeli kruh s gladnima ...
Prorok kaže. „Ukloni iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenoga, tvoja će svjetlost zasjati u tami i tama će tvoja kao podne postati.“ (Iz 58)
Završimo jasnom porukom: „Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin; tko ide za mnom, imat će svjetlost života.“ (Iv 8,12)