Sveti su uvijek svjetlo živima

Duhovna obnova za Župnu zajednicu 8.studenoga 2016.-c
Dragi vjernici!
Cijeli mjesec studeni posvećen je životu poslije ovoga zemaljskog života.
Započeli smo na tu temu razmišljati na dan Sviju Svetih a završit ćemo s nedjeljom Krista Kralja.
Doživjeli smo veličanstven uvod a doživjet ćemo i veličanstven kraj slaveći Krista Kralja svega stvorenoga svijeta.
Budući su to ozbiljne biblijske poruke i ozbiljna vremena priliči nam početi s Pavlovom preporukom u poslanici Titu.
Predragi, neka vjernici žive trijezno i ozbiljno, razumno i zdrave vjere, u ljubavi i postojanosti.
Sve to dolikuje svetima koji iščekuju blaženu nadu i pojavak Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.
A ti dragi brate u Kristu pokaži se uzorom dobrih djela; u poučavanju, nepokvarljivosti, ozbiljnosti, zdrave i besprigovorne riječi da se onaj koji te sluša i onaj koji je protiv tebe postidi nemajući o nama reći ništa zlo.
Uvijek znaj, da se doista pojavila milost Božja Spasiteljica svih ljudi.

Ona nas je odgojila da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući pojavak velikog Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.
Budemo li revno radili oko dobrih djela on čisti izabrani kraljevski rod, sveti puk, narod sebi stečen.
Prema današnjim Pavlovim riječima možemo zaključiti da ovo sveto mnoštvo sačinjavaju duše svake dobi i svih životnih staleža, mladi i stari, veliki i mali, plemeniti i jednostavni, kraljevi i prosjaci, nježne djevice i opori muževi…
Njihov nas primjer mora poticati.
Sveti su uvijek svjetlo živima.
Oni su dobro razumjeli poruku Spasitelja kad kaže:

“Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao.“(Iv 17,24)

Psalam (37) današnjega dana poručuje:
„Od Gospodina dolazi spas pravednicima“

Čovjek svoje dane broji i oni su kao trava, cvate ko cvijetak na njivi, jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. (Ps 102)
Ponekad se zabrinuto pitamo?
Zar život na zemlji nije vrlo neobična i čudna putanja po svom trajanju i sadržaju.
Sve nam protekle godine izgledaju kao jedan dan.
Ipak mi kršćani, vjernici moramo znati: najveće i najuzvišenije je ono djelo zbog kojega je Riječ Božja postala tijelom!
A to je čovjek kao stvorenje i slika Božja.
Najvrednije je ono djelo čiji plodovi ostaju u vječnosti.
Najobuhvatnije je ono djelo koje uključuje u sebi sva djela milosrđa.
Ovako visoke standarde kršćanskog života moguće je ostvariti ako se približim Kristovim osjećajima, Kristovoj nauci i djelovanju, njegovim bolima i smrti.
Bude li nam život tako tekao mi pobuđujemo zanimanje Isusa i svih svetih za nas.
Budemo li osigurali ljubav za Krista i svete i oni će iskazati ljubav i zanimanje za nas.
Knjiga Propovjednikova lijepo kaže: „Postoji vrijeme i sud za sve, i čovjeka veoma tereti nedjelo njegovo.“ (Prop. 8,6)
Braćo i sestre!
Što bivamo sve stariji, Bog postaje sve veći, a ljudi sve manji.
Sve veća postaje strpljivost i samilost s ljudima.

I to je dobro.
Bog nas je za svaku životnu dob dobro pripremio, samo treba u svakoj životnoj dobi ostati Božji.
Što se više penjemo prema gore to sve više postajemo osamljeniji, ali nam Bog postaje sve bliži.
Kristov duh vodi uvijek u visinu, ali moramo njemu prepustiti izbor puta.
Rekao je jasno i glasno:“A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.“ (Iv 12,32)
Sveci su ovo dobro razumjeli i ostali na putu svetosti.
Blažena Djevica Marija još bolje, ispunjajući u svemu volju Božju.

A ja, a Ti, pa i mi smo kršćani tu negdje.
Ali, sigurno smo na Kristovom putu.

        Župnik

           Župnik