VI STE U VELIKOJ ZABLUDI

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Trideset druga nedjelja kroz godinu 2016.-c

Kršćanska braćo i sestre!

Godišnje naše putovanje kroz povijest spasenja ide kraju.
Posljednje tri nedjelje govore o posljednjim stvarima.
Ova trideset druga poziva da produbimo našu vjeru u uskrsnuće mrtvih. To je jedna od temeljnih istina u našem Apostolskom vjerovanju.
Ali, mi ćemo pogledati kakav pristup ovoj temi imaju i ljudi Staroga Zavjeta. Jedan od najstarijih izvještaja o temi uskrsnuća upravo je u knjizi o Makabejcima koju na ovu nedjelju čitamo.

Evo tog izvještaja:
“Uhvatiše sedmoricu braće s njihovom majkom.“Kralj Antioh naredi bičevanje ako ne pogaze zakon svoje vjere."

  • Jedan od njih progovori u njihovo ime:“Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo vjeru svojih otaca!“
  • Drugi izdišući reče:“Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.“
    Nakon njega mučili su i trećega. Kad su naredili da isplazi jezik i ispruži ruke, on junački reče:“Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.“
    I četvrti dok je u mukama umirao reče: „Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrsnuća na život.“ (2 Mak 7)

Ova se vjera u uskrsnuće mrtvih, životno ukorjenjuje u biblijsku Objavu, još od početka povijesti spasenja.
Veličanstveno svjedočanstvo o sigurnosti Božje svemoći, jer ako smrt odvodi čovjeka na granicu života, ne odvodi ga onkraj Božje svemoći.

“Gospodin daje smrt i život, ruši u Podzemlje i odande diže.“ (1 Sam 2,6)

  • Iz mnoštva starozavjetnih likova možda iskustvo patnika Joba najzornije ukazuje kako nije ista sudbina pravednika i grešnika.
  • Ipak je za nas kršćane presudno što Isus o ovoj temi kaže. U njegovo vrijeme uskrsnuće od mrtvih već  je bila istina vjere za sve Židove, osim za pripadnike sekte Saduceja.

Upravo su Saduceji kao predstavnici svećeničke aristokracije u Jeruzalemu, dali inicijativu da se Isus izjasni o temi uskrsnuća od mrtvih, potežući Mojsijev Zakon iz Ponovljenog zakona o dužnosti muževa brata da se oženi njegovom udovicom ( razlog je bio da se sačuva imanje u krugu iste loze).

S jednim iznimni primjerom žene, kojoj su muževi umirali a ona izmijenila sedmoricu braće, iznijeli apsurdnost uskrsnuća s pitanjem: „Komu će od njih pripasti ta žena o uskrsnuću?“
Isusov odgovor je izvanredan.

  • „Oni koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti će se ženiti niti udavati. Oni neće moći više ni umrijeti jer će biti slični anđelima. Oni su sinovi Božji jer su sinovi uskrsnuća.“
  • Ženidba je očito vezana u čovjekovo stanje smrtnosti, a gdje više nema smrti, tu više nema ni potrebe za rađanjem, pa stoga ni ženidbom, odnosno udajom.
  • To ne znači da prestaje veza ljubavi koja je sjedinila dvije osobe u bračnom savezu.
  • Sve ono što je pozitivno, u uskrsnuću neće biti uništeno nego oplemenjeno i produhovljeno.

Evo što o tome govori i sv. Ivan apostol: „Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: Kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.“ ( 1 Iv 3,2)

  • Zanimljivo, da se Isus upravo poziva na događaj susreta Mojsija s Bogom u gorućem grmu gdje se Bog naziva „Bogom Abrahomovim, Bogom Jakovljevim“ i zaključuje: „Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer za nj svi žive."
  • Objava govori da je sve pokrenuto i nebo i zemlja za čovjeka, da je pokrenut put spasenja za čovjeka i da je ništavilo groba plod bez smisla. Bog bi tako vladao nad beskrajnim grobljem i bio bi Bog mrtvih a ne Bog živih.

Evo kako je Isus završio raspravu sa Saducejima, rekavši:
„Vi ste Saduceji u velikoj zabludi.“

Biblijska Objava o uskrsnuću tijela dobila je svoju krunu u Isusovom uskrsnuću.

Evo kako on to sam kaže:
„Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.“

U našem današnjem razmišljanju na temu „uskrsnuća od mrtvih“
pomoći će Pavlova svjedočanstva:
„Ako se propovijeda da je Krist uskrsnuo od mrtvih, s kojim pravom neki među vama tvrde da nema uskrsnuća od mrtvih. Ako li nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo!“ ( 1 kor 15)

  • Sv. Pavao u više navrata govori kako je čitav od Boga stvoreni čovjek određen da živi u zajedništvu s Bogom. Čovjek svoje smrtno tijelo oblači u besmrtnost. ( 1 Kor 15)
  • Za Novi Zavjet, Isusovo uskrsnuće nije usamljen događaj nego je početak općeg uskrsnuća.
  • O tom općem uskrsnuću Pavao, prema izvještaju Djela apostolskih (17), govori nasred Areopaga slavnim i mudrim Grcima. Oni su mu odmahnuli rukom uz poklik: „Na tu temu drugi put ćemo te slušati.“

Nije nikakvo čudo. Grci su imali jaku Platonovu školu u kojoj se učilo da se duša želi što prije osloboditi okova tijela.

Ali, Krist je u Euharistiji živi znak budućega uskrsnuća: „Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,54)

Završimo mislima i osjećajima sv. Pavla koji potiče kršćane da ostanu nepokolebljivi očekujući Gospodinov dolazak. (2 Sol 2)

Uvijek će biti, dok Riječ Božja trči i proslavlja se, nezgodnih i opakih ljudi koji vjere nemaju.
Tvrdnja Objave je:
Ili uskrsnuće, ili bezboštvo.
Za kršćanina drugog puta nema.

           Župnik