Oni dođoše iz nevolje velike
Svi Sveti 2016-c
Kršćanska braćo i sestre!
- Danas je svetkovina zemaljske i nebeske svetosti!
- Ovoj se svetkovini raduju svi koji su kao živa duhovna stvorenja odali čast i slavu Bogu Ocu, Bogu Sinu i Duhu Svetome.
- Mi živi na zemlji, pridružujemo se danas u liturgijskom slavlju s onima čiji je život bio i ostao u ljubavi s Bogom i s ljudima.
Poslušajte veličanstvene izvještaje sv. Pisma:
“Eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika!“
Svi su oni „opečaćeni na čelima“, odjeveni u bijele haljine koje „izbijeliše u krvi Jaganjčevoj“.
Pečat i haljina jesu simboli krštenja, koje u čovjeku utiskuje neizbrisiv pečat pripadanja Kristu i koje ga, čisteći od grijeha, odijeva čistoćom i milošću po snazi njegove krvi.
- Svetost u stvari nije ništa drugo doli potpuno dozrijevanje krsne milosti i moguće je svim kršćanima.
- To nisu samo oni koje je Crkva zbog posebnosti života uzdigla na čast oltara, nego i svi nepoznati koji su znali „Božjom pomoću držati i još usavršiti, živeći prema njoj, prvotnu svetost primljenu po krštenju.“(LG 40)
Ta je svetost skrivena, življena običnim životom, bez izvanjskog sjaja, odličja i priznanja, čija djela privlače pažnju, ali stvarna i dragocjena.
- Međutim, postoji jedna odlika svih svetih izabranika: „oni dođoše iz nevolje velike“.
Ta velika nevolja označava onu borbu koju su sveti vodili za obranu svoje vjere.
- To su progonstva i mučenja podnesena poradi Krista, to su križevi i patnje podnesene u svagdašnjem životu.
- Sveti su došli do slave samo po trpljenju, ono je nadopunilo očišćenje započeto u krštenju, i pridružilo ih Kristovoj muci da bi ih poslije priključilo njegovoj slavi.
- Kad su već postigli vječno blaženstvo, sveti Božji izabranici ne prestaju za to Bogu zahvaljivati te viču iza glasa: „Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu“.
A u nebu kao odgovor odjekuje vječni Amen!
Toj slavi pridružujemo i „Amen!“ čitavoga Božjega naroda koji je u hodu prema nebeskoj domovini.
Kristova milost svima otvara put svetosti.
Drugo čitanje nastavlja i nadopunjava temu prvoga čitanja ističući prije svega Božju ljubav u Sinu kojega šalje k nama.
Vidno je spomenuto dostojanstvo čovjeka u riječima:
- „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo.
- “To je dar koji nije pridržan samo za vječni život, nego je dan i za sadašnji život.
Ali u vječnoj slavi Boga ćemo licem u lice gledati kao što jest. Slavu Božju i slavu svih svetih s Kristom i Duhom Svetim slavimo i sami kao živa slava Božja u cijelom svemiru.
U današnjem Evanđelju, Isus govori o svetosti i vječnom blaženstvu pokazujući put koji vodi do njega.
- Isus nije došao da otkloni trpljenje, nego da ga otkupi i od njega učini sredstvo spasenja i ljudskog blaženstva.
- Siromaštvo, nepravde, nevolje, progonstva, pročišćuju čovjeka i ona ga ne ponižavaju, nego ga oplemenjuju.
- „Blago siromasima, blago ožalošćenima, blago progonjenima, jer njihovo je kraljevstvo nebesko.“
I ostala blaženstva, iako nisu u izravnom odnosu s trpljenjem zahtijevaju velik i jak duh žrtve.
Nitko ne može sam od sebe biti blag, milosrdan, da nadvlada samoga sebe kako bi mogao prihvatiti teške situacije te da posvuda sije ljubav i mir.
Put blaženstva je staza kojom prolaze sveti.
Valja istaknuti, tim je putem prolazio Isus koji je na sebe preuzeo sve nevolje ljudi jer je htio poučiti čovjeka kako će ih posvetiti.
I zaključimo:
U njemu siromašnom, ispaćenom, blagom, milosrdnom, mirotvorcu, progonjenom i na tom putu proslavljenom i kršćanin nalazi najsavršenije ostvarenje evanđeoskih blaženstava.
Amen!