UKRADENI GLAS NE MOŽE BITI GLAS ČISTOG OBRAZA I NJEMU SE NE ZAHVALJUJE

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu 2016.-c

Današnje Evanđelje navodi susret Isusa s deset od gube teško bolesnih osoba.

Ali samo je jedan u povratku došao zahvaliti Isusu i to Samarijanac koji nije Židov.
Isus mu lijepo kaže: „Idi, tvoja te je vjera spasila.“
Gotovo istu sliku imamo u prvom čitanju iz Druge knjige o kraljevima, u kojoj Naman Sirac odaje zahvalu Bogu Izraelovu da njemu kao strancu iskaza milost ozdravljenja.

Biblijska čitanja slave svu ljepotu Božji djela i važnost zahvaljivanja.

Nešto slično možemo usporediti iz naravnog života.
Koliko su puta majka i otac spasili dijete od gotovo sigurne životne propasti?

Često su naša zahvaljivanja slična zahvali djeteta.

Zato je potrebno ovo današnje Evanđelje u kojem Spasitelj pokazuje u čemu se sastoji dobar život.
Nije dobrota garancija i pobožnosti.
Ali pobožnost je uvijek garancija dobrote.

Što želimo reći kad Bogu kažem: Hvala?

To je temeljni vjerski osjećaj, sebe priznati onakvim kakvi jesmo.
Kako zahvaliti na najsmisleniji način?
Pokušajte ovo.

Vjerničko srce je djetinje srce, jer ima Oca, kojega priznaje.
Sveti Pavao kaže:
Zato i mi zahvaljujmo Bogu bez prestanka… „U svakoj prilici zahvaljujmo Bogu Ocu. Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ (1 Sol 2 i 5)
Divno je to Isus govorio kad je na posljednoj večeri dok je uzimao kruh i zahvaljivao ovako: „Uze kruh zahvali i razlomi govoreći:
Ovo je tijelo moje, koje se za vas predaje.“ (Lk 22)

Braćo i sestre!
Ovih dana pratili smo papu Franju na putovanju po Azijskim zemljama, dalo se zaključiti kako je teško biti kršćanin katolik u mnogim sredinama diljem svijeta.
A na Zapadu to nam služi na čast i ponos. Možda i ne slutimo da će i naš život u nekim slučajevima morati krenuti uzvodno i sukobiti se sa zlim svjetovnim sistemom.
Ne brojeno puta Biblija govori:

To je kreativna ljubav koja uzvraća i zahvaljuje. 

          Župnik