GOVOR NA SPROVODU JURE BREZONJIĆA

27. rujna 2014.

Draga rodbino i prijatelji pokojnog Jure, primite moju iskrenu sućut.
Ispra
ćamo čovjeka kojemu ova Župna zajednica zahvaljuje za vjerno i odano zajedništvo.
Pokojni Juro pokušao  je svojim snagama sudjelovati u svemu onom što se u
Župnoj zajednici događalo.
Dijelio je s njom radosne, ali i žalosne trenutke.

  • U jednom njegovom životnom trenutku viša sila nagriza njegove tjelesne snage.
  • U svim mojim susretima s njim vidio sam kako osjeća potrebu blizine drugih.
  • Unutarnji pokušaji, isijavali su želju za ponovnim ozdravljenjem.

Prije petnaestak dana sjedili smo i prebirali tvoje zdravstvene probleme. I sam si govorio da nisi nešto dobro, ali da liječnici potvrđuju da je sve u redu. Rekao si mi da se strogo prdržavaš liječničkih uputa, što za mušku populaciju i nije čest slučaj. Ali ovdje je pitanje: Je li terapija bila u redu.
U srijedu navečer bio si na večernjoj sv. Misi za svoju rodbinu i opet smo pričali o tvom odlasku u bolnicu.
Gledao sam Te na sv. Misi dok si posljednji put u svojoj crkvi slušao Božiju Riječ, a poruka je bila: „…. ne daj mi Bože ni siromaštva, ni bogatstva, da ne bih zatajio Tebe.“
Upravao si tako i živio: ni siromašno ni bogato, ali uvijek slobodnog Duha.

 

 

Tvoje vjerničko gledanje na život, snažilo je duh, iako je tijelo tražilo da sjedne i kad se u crkvi stoji, očito je već dobro klonulo.

  • I sam si shvatio da smo na zemlji za kratko vrijeme na proputovanju.
  • Polako si se prilagođavao i spremao na svoj vječni put, bez neke velike nervoze.

Svatio sam da je iscrpljenost tijela zaista posebno stanje čovjeka.
To je stanje molitve i raspetosti na križ, stanje milosti i stanje ljubavi Božje i bližnjih.
Bolesniku zaista treba ljubav. Kako je Bog ljubav i sam si mi rekao pred svojom suprugom: „Prvo vjerujem Bogu pa onda lije
čniku.“
Dobro si bio svjestan da si prije radio, a sada trpiš;
Prije si planirao, sad si u ne
čijem planu. I liječnici su planirali da Te oporave, ali Božji plan je bio drugačiji.
On Te pozvao k sebi. On ima pravo na to. Mo
žda je tako i najbolje. Bog zna da se s bolešću sve mijenja.
Nije dopustio da dugo trpiš.

Danas me to podsjeća na onu Isusovu: „ Kad odem sve ću vas privući k sebi.
Bože, pa to je moguće, kada magnet obična materija ima takvu snagu da sve privuče k sebi, što bi to bilo teško da Stvoritelj materije i duha sve privuče k sebi.
Zaista, poput magneta djeluje i ljubav.

  • Ona sve privlači.
  • Ona svojom silom sve obuzima, ako je ima. Kod Boga je ima i zakon njegovog života je LJUBAV.
  • U otitelji je bilo, ima je i bit će.

Tako bi trebalo biti i u svakoj obitelji.
U obitelji svi međusobno ovise i svi su upućeni jedni na druge. Ljubav ih sve spaja.
I kad se neka rasutost dogodi, ljubav poput magneta sve ponovo spoji.
Danas kao vjernici,
ispra
ćajući pokojnog Juru, gledamo kako Božja ljubav sve privlači u svoje zajedništvo.
Isusova ljubav je kao magnet.
On
želi sve privući k sebi, kao dobar domaćin. I dokle god djeluje na nas Božja ljubavne trebamo se ni previše opirati.
Isus je jednom rekao:„Do
đite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti.
Dragi Juro, sretan Ti put u vječnost i hvala za sve do sada, hvala i za sve u buduće što možeščiniti za nas žive.
Juro, u miru Bo
žjem putuj, a mi ti želimo da putuješ s Bogom.
Zbogom i sretan Ti put
želi tvoj

                                       župnik Matija.