SCHLIEREN U BALEGOVCU

Poštovani vlč. Matija Šimić!

Želimo vam se zahvaliti što ste našli vremena i toliki put prešli da bi se s nama družili na našoj festi u Schlierenu.
Održali smo sastanak17. 11. 2013. na kojem smo odredili kome ćemo i koliko novaca od fešte uručiti:
Za Župne potrebe 1000.- CHF  - novi STRASSEROV razglas u crkvi.
Poklone djeci za sv. Nikolu 200.-
NK Dragaovoljac 200.- CHF
HOK Balegovac 200.- CHF
KUD Fra Ivo Šimić 200.- CHF
Klub za stolni tenis 200.- CHF
za potrebe Marka Lukač 200.- CHF
Ukupno 2200.- CHF

Bio bih vam također zahvalan ako bih vam mi mogli taj novac putem banke poslati, da vi pojedincima uručite novac.
Nemam mogućnost da im uručim novac osobno.
Srdačan pozdrav
A.Ilić, predsjednik
Udruge Novo Selo Balegovac CH

 ******************************************

Dragi Belgovčani,

Osjetiti vaš duh u Balegovcu je Božić za ovu hrvatsku rodnu grudu.
Jer tada je:

Poštovani iz Udruge, učinit ću sve kako ste napisali, i hvala Vam ispred svih onih koje podržavate. Upućujem svima i srdačan pozdrav. Župnik M.

Naš Žiro račun je:
UniCredit Banka d.d. Mostar – Poslovnica Odžak
Župa Svetog Petra i Pavla Novo Selo Balegovac
Odžak – BiH
SWIFT: UNCRBA22
Broj računa: 25001505100
IBAN: BA39 3380 6048 1769 4192

 

Postovanje župnice Matije!

Ja sam jedan od vaših župljana koji živi u Švicarskoj, i često navratim na stranicu naše Župe.

Par stvari koje me kao čovjeka raduju, prvo bivši župnik Pavo Brajinović, napravio je nešto sto niko do sada nije uspio.

Crkva, kućar, dvorana, uredjeno dvorište, rad s mladima, sve ovo je divno i osjećam ponos da u mom rodnom mjestu tako nešto ima…

Gledajući i čitajući na netu Župe, ne mogu ostati ravnodušan i moram Vas pohvaliti to sto pišete, ističete, tako treba, posebno me raduju naslovi „kupujmo svoje i od svoga“ kao i vijesti o našim uspješnim sumještanima koji privređuju za sebe i svoju obitelj u Župi na rodnoj grudi.

Svećeniče Matije(a),svako dobro u budućem radu u našoj Župi, neka vam dragi Bog podari zdravlje, da izdržite u teškoj misiji Župe Novo-Selo.

Želim Vam puno sreće, zdravlja, i volje da nastavite dalje, i trebat ce Vam svega toga.

Lijep pozdrav iz Appenzella –Švicarska…nastavite tako… čita se…

Dragan Jurkić (Mijatov)

 

*************************************

 

Duša u egzilu (izgnanstvu)

 

 

Objavljeno 17 Studeni 2013 - PORTAL posavina. org

Napisao/la Ružica Kopačević - Miličević            

Vrijeme nakon povratka iz domovine slično je stanju kliničke smrti, u kojemu se duša nalazi u međuprostoru dvaju svjetova. Iseljen iz samoga sebe, promatraš i sahranjuješ ono što voliš. Dobro poznate ulice, ljude, mirise i običaje. Sliku oca. Starog i povijenog. Majke kao crne linije koja titra na vrelom zraku. Sunca koje prži i usrećuje. Prezrelo voće.

Nikakav događaj, ni volja ne može je netjerati da se udobno smjesti u dimenziju sadašnjost i stvarnosti, jer ona, duša, živi svoju stvarnost. Svoju istinu.

Samo neka viša providnost u stanju je da tijelo i dušu "pomiri" i utjelovi, tek kao pola čovjeka, koji će da nastavi bitisanje i MORA-isanje, proživljavajući sebe i svoju emociju na tuđem jeziku.

U prevođenju sebe, nastavljaš da sklapaš rastrganog čovjeka u mozaik dnevne svrsishodnosti. Sa zadaćom kovanja, klesanja i oblikovanja rečenica na stranom jeziku, oslobođenom sočnosti vlastitog bitka, ubijaš poruku predaka izostavljajući uzdahe "joj", "ba", "bona" i "aha", čije značenje i olakšanje, kad se izgovore, ne može zamijeniti niti jedan uzdah iz germanske lingvističke radionice.

Kao vrtlar, Sizif Sizifović, sadiš bilje u neprikladno podneblje, čupaš ga i bacaš pod noge. Ɖubriš ga iznova svojim suzama. Svojim životom.

U trenutku prelaska graničnog prijelaza, osjećam dušu kao najveći živi organ, smješten na meridijanu plexux-solaris, natopljenu zavičajnim sjećanjem kao teškom krvlju i strahom od straha, koji nadolazi, kao uragan, za čije prepoznavanje još nije izmišljen mjerni aparat. Niti će ga ikad izmisliti, jer bi svojom snagom ubio čovječanstvo.

Svojom bolnom prisutnošću u tom međuprostoru, pamti i tiranizira tijelo, sa svim njegovim organima do te mjere, dok na kraju ne obole.

Taj bez-tjelesni prostor u meni, kao prijestolnica tupog, hladnog i maglovitog kraljevstva, u stanju je da svojom snagom nadjača samo srce i sam um. Da ih podredi grobnoj svečanosti, koja uvijek prethodi borbi između duhovnog mira u domovini i materijalne sigurnosti u tuđoj zemlji.

Granica u nama, koje nismo svjesni, dok se ne nađemo u situaciji gubitka, je tajno i mračno mjesto duše, na kojemu je ona potpuno oslobođena i otuđena od razuma. Prognana u međuprostor između neba i zemlje, luta, dok je Bog ne pozove u raj. Tamo gdje joj je i mjesto. Gdje je zaslužila da bude. To je taj granični prijelaz u nama, sve dok traje život.

Duša u gostima. U Čistilištu. Do novog ljeta. Ta časna supstanca, starija, iskusnija i ranjivija. Vraća se iznova na ognjište iz kojega je otrgnuta. Da tamo zatekne sebe. Čovjeka. Cjelinu. Da se raširi i spoji sa svojim tijelom.


Ružica Kopačević-Miličević, Bad Ischl, Austrija, 21. 9. 2013.