Kardinal s odgojiteljima i bogoslovima u posjeti našoj Župi

  • Ispis
  • Detalji
  • Kategorija: Župna Događanja
  • Objavljeno Utorak, 23 Kolovoz 2016 15:58
  • Hitovi: 3618

Bogoslovi Vrhbosanske nadbiskupije, praćeni svojim odgojiteljima, preč. Josipom Kneževićem - rektorom, vlč. Markom Mikićem - vicerektorom, vlč. Jakovom Kajinićem - duhovnikom te nadbiskupom, metropolitom vrhbosanskim, kardinalom Vinkom Puljićem, tradicionalno su se, po četvrti put, okupili na svojim ljetnim kolonijama koje su trajale od 10. do 13. kolovoza 2016. godine.

Ovaj put za domaćina i glavnog organizatora bogoslovskih kolonija je izabran Doborski dekanat, a bogoslovima je smještaj osigurao preč. Jakov Filipović, doborski dekan i župnik u Odžaku. Ljetne kolonije su sastavni dio bogoslovske formacije na kojima bogoslovi imaju priliku upoznavati različite dekanate i župe na kojima će jednoga dana kao đakoni i svećenici pastoralno djelovati, a ujedno je to prilika i za osobne susrete i razgovore s nadbiskupom. Cijeli program ovogodišnjih kolonija se odvijao na sljedeći način:

U srijedu, 10. kolovoza, u popodnevnim satima, bogoslovi su se okupili u dvorištu župne Crkve u Odžaku. Njima i njihovim odgojiteljima riječ dobrodošlice je iskazao preč. Filipović zajedno s vlč. Ljubom Zelenikom, župnim vikarom. Službeni program kolonija je započeo euharistijskim slavljem, prilikom kojeg je slavljena i večernja molitva časoslova, u 18,00 sati u župnoj crkvi. Euharistijskim slavljem je predsjedao dekan u zajedništvu s odgojiteljima VBS-a, župnim vikarom i vlč. Vladom Vrebcem, župnikom u Bijelom Brdu. Dekan Filipović je, na početku svete mise, pozdravio i predstavio goste pred okupljenom župnom zajednicom te iskazao zadovoljstvo što je baš ovaj dekanat izabran za domaćina ovogodišnjih bogoslovskih kolonija. Ujedno se toga dana obilježavala i posveta župne crkve u Odžaku. Nakon svete mise, uslijedila je večera i druženje u prostorima novoizgrađenog župnog pastoralnog centra. Nakon večere, preč. Filipović je bogoslovima ukratko predstavio dekanat kojeg će tih dana imati priliku upoznati i cijeli program kolonija, a potom su bogoslovi bili smješteni na konak po obiteljima župe Odžak koje su ih nesebično i velikodušno ugostile. Doborski dekanat, pripada toliškom arhiđakonatu, ima 15 župa (Čardak, Donja Tramošnica, Garevac, Gornja Dubica, Gornja Tramošnica, Gradačac, Modriča, Novo Selo-Balegovac, Odžak, Pećnik, Posavska Mahala, Potočani, Srednja Slatina, Svilaj i Turić) i sveukupno oko 9000 vjernika. Većina ovih župa je stradala u posljednjem ratu. Površinski se ovaj dekanat prostire od župe Svilaj do župe Turić koje su ujedno i dvije njegove granične točke. Zbog vremenskog ograničenja, bogoslovi nisu mogli vidjeti i upoznati sve spomenute župe, nego samo odabrane. U večernjim satima, bogoslovima se na njihovim kolonijama priključio i kardinal Vinko Puljić.  

Program drugoga dana kolonija, četvrtak 11. kolovoza, je započeo zajedničkom jutarnjom molitvom u župnom pastoralnom centru, a potom je uslijedilo euharistijsko slavlje i devetnica sv. Ivanu Krstitelju u župnoj crkvi kojim je predsjedao kardinal Puljić u zajedništvu s odgojiteljima, dekanom i župnim vikarom, a bogoslovi su animirali liturgijsko pjevanje i asistiranje. Nadbiskup je u svojoj homiliji posebno istaknuo lik sv. Ivana Krstitelja kao uzora za nasljedovanje. Nakon euharistijskog slavlja, uslijedio je obilazak župa Doborskog dekanata.

Bogoslovi su najprije posjetili župu sv. Petra i Pavla u Novom Selu – Balegovac, a tamo ih je dočekao župnik vlč. Matija Šimić koji je predstavio župnu crkvu i samu župu. Novo Selo se nalazi u sjevernoj Bosanskoj Posavini, otprilike 5 km sjeveroistočno od Odžaka. Naselje Balegovac se prvi put spominje 1715. godine, a prema predaji dobilo je ime po Balimbegu koji je bio zapovjednik turske konjice. Zbog vojničkih zasluga, sudjelovanja u osvajanju Beograda i u Mohačkoj bitci, Balimbeg je dobio posjede u okolici Odžaka. 1955. godine bivša komunistička vlast mijenja ime Balegovcu u Novo Selo, što je i danas službeni naziv ovoga velikog sela. Balegovac se spominje u župi Podvučijaku od 1768. do 1855. godine, a potom ga nalazimo u župi Gornja Dubica. Dekretom Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog od 11. travnja 2001. utemeljena je nova župa Novo Selo kraj Odžaka. Župa se teritorijalno poklapa s granicama mjesne zajednice Novo Selo-Balegovac, a obuhvaća dijelove župa Gornje Dubice i Odžaka. Župom upravlja dijecezanski svećenik i prema novijim podatcima župa broji oko 400 obitelji i oko 1500 katolika. Dio vjernika se nalazi u inozemstvu.

Nakon posjete župi Novo Selo-Balegovac, uslijedio je posjet župi i župnoj crkvi u Gornjoj Dubici koju je bogoslovima ukratko predstavio kardinal Puljić. Gornja Dubica se nalazi u ravničarskom području sjeveroistočne Bosanske Posavine, između rijeka Bosne i Save pod planinom Vučijak. U stara vremena to je se područje nazivalo Podvučijak. Župa Gornja Dubica je nastala u 18. st. pod imenom Podvučijak i obuhvaćala je današnje župe Dubicu, Potočane, Svilaj, Odžak, Pećnik i Brusnicu. U 18. st. ovaj kraj je potpadao pod župu Veliku (Plehan). Nema sigurnog podatka kada je župa Podvučijak odvojena od Velike, ali se pouzdano zna da se nove matice vode od jeseni 1748. godine. Sjedište župe se često prenosilo iz jednog mejsta u drugo (Jakeš, Pećnik ili Dubica), a selidbe su uzrokovane sprječavanjem bilo kakvih crkvenih gradnji od turskih vlasti. Franjevci su konačno 1839. uspjeli izgraditi župnu kuću u Dubici pa se tu ustalilo sjedište župe. 1858. godine franjevci su osnovali prvu pučku školu u Dubici i u njoj su redovito držali poduku. Izgradnja crkve od kamena započela je 1856. godine. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća crkva je obnovljena i umjetnički uređena.Tijekom rata i srpske okupacije, 1992. godine srpski ekstremisti su župnu crkvu i ostale hrvatske i katoličke crkvene objekte razorili. 1999. godine je započela gradnja nove crkve, koja je skoro i dovršena. Područne crkve nalaze se u Osječku, Vojskovi i u Zoricama. Župom upravljaju franjevci Bosne Srebrene. Prema novijim podatcima župa broji oko 560 domaćinstava i oko 1480 katolika.

Nakon obilaska župne crkve u Gornjoj Dubici, uslijedio je pohod masovnoj grobnici na „Nujića njivi“ u Posavskoj Mahali gdje je goste dočekao vlč. Pavo Brajinović, tamošnji novoimenovani župnik.Vlč. Matija Šimić se priključio bogoslovima u ovom pohodu i živo im dočarao i protumačio povijest stradanja Hrvata katolika na ovom području u Drugom svjetskom ratu i poraću. Na ovom mjestu se ujedno molio i srednji čas kojeg je predvodio vrhbosanski nadbiskup. Ratni je svibanj 1945. u odžačkome kraju bio krvav i dug. Ratne operacije trajale su još tjednima nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske i kapitulacije Trećega Reicha. Po sjećanju suvremenika tih događanja, u mnogim obiteljima razgovaralao se: ostati kod kuće i čekati pobjednika toga krvavog rata? Ili pobjeći prema Austriji i tražiti spas kod nekih humanijih vojski? Ili nastaviti borbu? Pokazalo se, nažalost, da je svaka od tih mogućnosti bila podjednako tragična. Oni koji su se povukli, ubijeni su zato što su otišli. Oni koji su ostali u svojim domovima, ubijeni su zato što su ostali. No, uspomena na otpor ostala je živa do danas. Dugo vremena nije se smjela reći istina o stradanjima u II. svjetskom ratu, to je bilo opće pravilo, pa tako se odvijalo i u župi Posavska Mahala na lokalitetu danas zvanom „Nujića groblje“. Do istine se dolazilo teško, vrlo rijetko i istina se prenosila u „rukavicama i umotano“. Sjećanje i memorija je ostajala i dobrim dijelom zahvaljujući njoj i ljudima koji su pamtili, danas se to prepričava. Danas se priča kako su kosti pokojnih u Posavskoj Mahali bile po šumama, moglo se gaziti po njima. Na tom su mjestu ispisana imena samo onih koji su sutradan prepoznati sa strana hrabrih žena i majki, iako su partizani to zabranjivali. Neprepoznate, partizani su pokapali na Nujića Nivi (danas „Nujića groblje“) u Posavskoj Mahali. Mnogi „službeno“ nepokopani, a ubijeni, vodili su se kao nestali. Ovdje su ginuli i drugi koji su se borili za ove prostore, a pripadali su drugim župama: Potočani, Svilaj, Pećnik, Brusnica, Donja Dubica, Prud, Gornja Dubica, Balegovac-Novo Sel, Odžak, Šamac, Brčko, Modriča i dr. Od svih ovih mjesta iz Posavske Mahale je oko 500, a možda i više, a iz ostalih mjesta je oko 2870 poginulih. Ovo je broj samo registriranih. Mnogi su se bojali partizanske odmazde, pa su se preko Save povukli u Hrvatsku, a sa sobom su poveli i svoju djecu, tako da je obrana bila vrlo slaba i tanka. Mali broj je strijeljan nekom sudskom presudom. Najveći dio stradalnika su ubijeni bez oružja kao zarobljenici ili civili pri partizanskim racijama. Masakr se dogodio 25. svibnja1945. godine u Posavskoj Mahali. Prema nekim navodima do 11,00 sati je nekoliko stotina osoba poubijano, a brojka je narasla na 3375 poginulih. 26. i 27. svibnja 1945. godine počeli su pretresi po kućama i selima Podvučijaka gdje su mnogi nevini, nenaoružani poubijani. Bila je takozvana „čistka“ u ovome kraju sa strane partizana. Od 1997. godine na „Nujića Groblju“ gdje ih je najviše poubijano i pokopano, slavi se sv. misa kao sjećanje na žrtve koje su tu završile svoj život.

Nakon posjete masovnoj grobnici na „Nujića groblju“, bogoslovi su se sa svojim odgojiteljima, nadbiskupom i domaćinima uputili prema župnoj crkvi u Potočanima. Tamo ih je dočekao i župnu crkvu predstavio fra Anto Zrakić, potočanski župnik. Najprije je ulijedila molitva krunice, a potom je fra Anto predstavio župu. Potočani se nalaze otprilike 5 kilometara sjeverozapadno od Odžaka. Iako teritorij ove župe spada u Bosansku Posavinu, za koju je karakteristično ravničarsko tlo, ovo je ipak brdovito područje, budući da je župa smještena u podnožju planine Vučjaka. Župa je nastala 1855. godine razdiobom župe Podvučjaka, najprije kao mjesna kapelanija, a od 1858. proglašena je župom. Od 1858. do 1862. godine izgrađena je veća župna kuća, čije se prizemlje koristilo za bogoslužje. Crkva je izgrađena od 1880. do 1883. godine, ali je zbog slabe izvedbe temeljito obnovljena od 1896. – 1897. Nova crkva u Potočanima gradila se tijekom 1974. i 1975. godine. 1868. godine franjevci su odlučili da se u Potočanima utemelji pučka škola koju su oni vodili, a po dolasku austrougarske vlasti tamo je osnovana i državna škola. Tijekom rata i srpske okupacije 1992. godine, srpski ekstremisti su razorili župnu crkvu i ostale hrvatske i katoličke objekte u župi, a sve katolike Hrvate su protjerali. Obnova župne crkve započela je u lipnju 1996. i potrajala nekoliko godina sve do 2002. Područne crkve u župi nalaze se u Potočanskom Lipiku i u Srnavi. Župom upravljaju franjevci Bosne Srebrene. Prema novijim podatcima, župa broji oko 440 obitelji i oko 1150 vjernika.

Nakon obilaska župne crkve, uslijedio je ručak, izlet i druženje na Drenovcu, na području župe Potočani. Bogoslove, njihove odgojitelje i nadbiskupa su ugostili u jednoj župljani župe Potočani zajedno sa župljanima župe Odžak. Po završetku ručka, započeli su pojedinačni razgovori bogoslova i osobni susreti s nadbiskupom na izletištu u Drenovcu. Pri povratku s izletišta Drenovac, u večernjim satima, uslijedilo je druženje uz večeru i pjesmu u prostorima župnog pastoralnog centra u Odžaku. Nakon večere, nadbiskup je imao još jedan zajednički susret sa svim bogoslovima na kojem se razmišljalo o postsinodalnoj apostolskoj pobudnici pape Franje „Amoris laetitia“ i time je službeno završio program drugoga dana bogoslovskih ljetnih kolonija u Doborskom dekanatu.

Treći dan kolonija, petak 12. kolovoza, je započeo zajedničkom jutarnjom molitvom časoslova u župnom pastoralnom centru u Odžaku, a potom su se bogoslovi uputili prema „Burića“ štali u župi Garevac gdje su mogli čuti još jedno svjedočanstvo o stradanju Hrvata katolika ovoga kraja u Drugom svjetskom ratu i poraću.

O pogibelji hrvatskih vojnika u Burića-štali u selu Garevcu u Bosanskoj Posavini do danas je malo, skoro nikako poznato široj javnosti. Predvečer, 24. svibnja 1945. hrvatski vojnici su se na nagovaranje i čvrsto obećanje tadašnjih vlasti da im se neće ništa dogoditi, predali nedaleko od Odžaka. Nakon što su odložili oružje, dovedeni su u Burića štalu u Garevac, te nakon što je njih nekoliko pušteno na slobodu, njih preko 450 bez suđenja i presude poubijani su na mučki način. Prva grupa je odvedena u šume izvan sela, njih stotinjak, te su na zvjerski način ubijani raznim predmetima, a onda bačeni u jamu. Druge dvije jame pripremljene na tjelesa ostalih osuđenika ostale su prazne, jer je te noći naišlo nevrijeme, a počinitelji zločina morali su svoje žrtve ostaviti polumrtve i pobjeći. Slijedećih je dana drugu jamu zamijenila rijeka Sava, a treću rijeka Bosna.

Nakon dirljivog svjedočanstva o Burića štali, uslijedila je molitva srednjega časa i zajedničko fotografiranje na tom mjestu stradanja Hrvata katolika. Sljedeća točka na rasporedu je bila župa i župna crkva u Garevcu koju je bogoslovima predstavio kardinal Puljić. Župa Garevac se nalazi otprilike 5 km sjeveroistočno od Modriče. Župa pod imenom Garevo, kasnije Garevac, utemeljena je 1803. godine kao mjesna kapelanija odvajanjem od župe Tramošnica, a samostalnom župom je postala 1820. godine. Na području župe nalazi se spomenuto stratište Burića štala. Dekretom od 15. rujna 1975. obnovljena je župa Garevac koja je od 1971. do 1975. bila samostalna kapelanija župe Modriča. Radovi na župnoj crkvi započeli su 1972. godine. U ratnim razaranjima srpski su ekstremisti 1992. zapalili župnu kuću i Gospinu crkvu, a sve Hrvate katolike protjerali. Obnova župne crkve i kuće počela je 2001. godine. Župom upravlja dijecezanski svećenik, a prema novijim podatcima župa broji oko 90 obitelji odnosno oko 180 katolika.

Nakon posjete župnoj crkvi u Garevcu, uslijedio je posjet groblju u Čardaku gdje je kardinal Puljić predvodio molitvu opijela za sve pokojne svećenike i časne sestre Služavke Malog Isusa koji su sahranjeni na tom mjestu. Bogoslove je potom s njihovim odgojiteljima i nadbiskupom ugostio čardački župnik vlč. Pavo Kopić koji je ujedno i predstavio samu župu. Župa Čardak se nalazi u blizini magistralne ceste i željezničke pruge Doboj-Modriča-Bosanski Šamac, otprilike 12 km od Modriče, 18 km od Bosanskoga Šamca i 8 km od Gradačca. U nekim dokumentima navodi se kako je na ovom teritoriju još 1647. postojala stara župa Kornica. Na području današnje župe Čardaka nastala je poljoprivredno dobro sv. Filomene (1901.) i samostan Doloroza (1908.) časnih sestara Služavki Malog Isusa. S gradnjom novog samostana, samostanske crkve i osnovne škole počelo se 1915. godine. Nakon dolaska komunističke vlasti, godine 1946. oduzeta je gotovo sva imovina časnih sestara. Dekretom Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskoga od 1963. utemeljena je župa Čardak, odvajanjem naselja Čardaka i Kornice od župe Gradačca te naselja Donjih Kladara i Živkova Polja od župe Modriča. Sestre Služavke Malog Isusa vraćaju se u Čardak kao kućne pomoćnice kad je utemeljena istoimena župa. Godine 1972. vraćen je dio bivše imovine pa je te godine ponovno oživio samostan Doloroza. 1974. godine sagrađen je Dom sv. Josipa za napuštene osobe. 25. lipnja 1992. župu Čardak okupirala je srpska vojska. Nakon okupacije srpski su ekstremisti protjerali sve Hrvate katolike pa do temelja srušili samostansku i župnu crkvu i starački dom. Župnu kuću su teško oštetili, a svu dokumentaciju zajedno s matičnim knjigama spalili. Temelji nove župne crkve su blagoslovljeni 2003., a radovi na crkvi su trajali do 2007. godine. Župom upravlja dijecezanski svećenik. Prema novijim podatcima, župa Čardak broji oko 70 domaćinstava odnosno oko 130 katolika.

Nakon posjete župi Čardak, uslijedio je posjet župi Gospe od Anđela u Gornjoj Tramošnici gdje je bila prema rasporedu predviđena i molitva svete krunice u župnoj crkvi. Bogoslove i njihovu pratnju su dočekale Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije. Gornja Tramošnica se nalazi otprilike 10 km istočno od Modriče. Župa je postojala u 17. st., ali je tijekom Bečkoga rata iščezla. Opsluživali su je franjevci modričkog samostana. 1776. u Tramošnici se nalazio hospicij u koje je odsjedao franjevac kada je dolazio iz župe Bijele, kojoj je Tramošnica pripadala. 1784. godine odvojila se od Bijele kao mjesna kapelanija, a župom je proglašena 1802. godine. 1973. se od župe odvojila Donja Tramošnica. Sredinom 19. st. franjevci su u župi osnovali pučku školu. Predratna nova crkva je građena od 1974.-1979. godine. Od 1988. do 1992. godine, u župi je postojao samostan Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije. U prosincu 2002. sestre su se vratile u dijelom obnovljenu kuću. Tijekom rata i srpske okupacije 1992. godine župnu crkvu i ostale hrvatske i katoličke crkvene objekte u župi srpski su ekstremisti razorili, a sve katolike Hrvate protjerali. Gradnja nove župne crkve dovršena je 2002. godine. Župom Gornja Tramošnica upravljaju franjevci Bosne Srebrene. Prema novijim podatcima, župa broji oko 130 obitelji s oko 230 katolika.

Nakon, posjete i zajedničkog fotografiranja ispred župne crkve u Gornjoj Tramošnici, uslijedila je sveta misa u župi Turić na mjesnom groblju gdje je sahranjen fra Lovro Milanović, svećenik i mučenik iz turskog razdoblja. Na svetoj misi, kojom je predsjedao kardinal Vinko Puljić, okupio se veći broj Turićana na veliko zadovoljstvo njihovog župnika. Kardinal Puljić u svojoj homiliji je posebno govorio o dostojanstvu braka i svećeničkog celibata, te se posebno osvrnuo na lik fra Lovre Milanovića. Bogoslovi su animirali liturgijsko pjevanje i asistiranje. Nakon euharistijskog slavlja, turićki župnik vlč. Pero Brkić je zajedno sa župljanima priredio i organizirao zajednički ručak u župnoj pastoralnoj dvorani, a prije toga je bogoslovima pokazao župnu crkvu, predstavio župu i iznio snažno svjedočanstvo o svećeničkom život koje je dojmilo mnoge bogoslove. Župa sv. Ilije, proroka u Turiću je utemeljena dekretom od 13. srpnja 1968. odvajanjem od župe Tramošnica. Župna crkva sv. Ilije proroka podignuta je u razdoblju od 1971. do 1975., a novi župni stan je sagrađen 1969. godine. Na području župe se nalazi spomenuti zavjetni grob fra Lovre Milanovića, kojega su Turci mučki ubili 3. veljače 1807. Tijekom rata, 1992. godine su župu okupirale srpske postrojbe i prognale sve katolike Hrvate. Nakon toga su pristupili sustavnom uništavanju crkvenih i obiteljskih objekata koji su pripadali nesrpskom puku. Oštećena župna crkva je obnovljena u razdoblju od 1999. do 2001. godine. Povodom 200. obljetnice smrti fra Lovre Milanovića, na mjestu njegove pogibije podignuta je spomen-kapelica u Starom selu. Župom Turić upravlja dijecezanski svećenik. Prema novijim podatcima, župa Turić ima oko 140 obitelji s oko 480 katolika. Po završetku ručka, kardinal je nastavio osobne i pojedinačne razgovore s bogoslovima.

Nakon povratka u župu Odžak u popodnevnim satima, uslijedila je druga sveta misa u 18,00 sati, prvi dan trodnevnice uoči Velike Gospe, koju je predvodio rektor VBS-a preč. Josip Knežević. Bogoslovi su anmirali liturgijsko pjevanje i asistiranje. Večerom, druženjem uz pjesmu i drugim zajedničkim susretom bogoslova s kardinalom, na kojem se razmatralo o drugom dijelu postsinodalne apostolske pobudnice Pape Franje „Amoris laetitia“, završio je treći dan bogoslovskih ljetnih kolonija u Doborskom dekanatu.

U petak, 13. kolovoza, posljednjega dana kolonija, predviđena je zajednička jutarnja molitva u protorima pastoralnog centra, a potom i zajednički susret nadbiskupa, odgojitelja i bogoslova na kojem se iznosila osobna refleksija o doživljenim kolonijama. Cijeli susret je zaključen euharistijskim slavljem u 11,00 sati u župnoj crkvi kojim je predsjedao kardinal Vinko Puljić, u zajedništvu s dekanom i odžačkim župnikom, župnim vikarom, odgojiteljima i vlč. Pavom Brajinovićem te vlč. Filipom Brajinovićem, garevačkim župnikom. U svojoj homiliji, kardinal Puljić se usredotočio na sakrament krštenja kojeg je i podijelio tijekom euharistijskog slavlja. Po završetku svete Mise, uslijedio je zajednički ručak u prostorima pastoralnog centra i oproštaj. Riječi zahvale, doborskom dekanu i župniku preč. Jakovu Filipoviću je izrazio u ime svih bogoslova, odgojitelja i nadbiskupa vlč. Marko Mikić, vicerektor VBS-a i tom prigodom uručio domaćinu prigodni dar. Preč. Filipović se također zahvalio svima na suradnji koji su sudjelovali u organizaciji ovogodišnjih bogoslovskih kolonija te izrazio zadovoljstvo što je mogao biti domaćin i organizator. Po završetku ručka, bogoslovi, vidno zadovoljni, su se oprostili s domaćinima i zaputili se svojim kućama, osim bogoslova četvrte i pete godine koji su nastavili svoj put prema Komušini zajedno sa svojim odgojiteljima. 

Na kraju, predstavljamo i župu Odžak koja je širokog posavljačkog srca ugostila sve sudionike ovogodišnjih kolonija. Župa Odžak se nalazi otprilike 15 km od graničnog prijelaza Svilaj. Prema nekim podatcima, na području današnje župe Odžak nalazili su se dijelovi stare župe Vasiljeva Polja i Radunjevca. Današnja župa je utemeljena 1900. godine odvajanjem od župa Potočani i Dubice. U trenutku utemeljenja, župa je imala drvenu crkvicu. Prva župna crkva je sagrađena 1908. godine i više je puta obnavljana. Do 1958. godine zaštitnik župe je bio sv. Ivan Krstitelj. U župi su djelovale Kćeri Božje Ljubavi. Tijekom rata 1992. godine srpske su snage okupirale župu i protjerale sve katolike Hrvate. Župna crkva i ostali crkveni objekti su bili razoreni. Nakon povratka u župu 1996., obnovljeno je župno središte. Današnja crkva s dva zvonika visoka 31 metar podignuta je u razdoblju od 1997. do 1999. godine. U župi Odžak od 1998. godine se nalazi kuća Franjevki Marijinih misionarki. Župom upravlja dijecezanski svećenik. Prema novijim podatcima, župa ima oko 450 obitelji s oko 1460 katolika.