Patrijarh Abraham

Patrijarh Abraham

Abraham je potomak Šema. Glavne grane Abrahamova rodoslovnog stabla jesu:
Arpaškad, Šelah, Eber, Peleg, Peru, Reu i Serug.
Sada promotrimo deteljniji slijed bližih Abrahamovih predaka prema Bibliji.
„Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvijesta godina te mu se  rodilo još sinova i kćeri.
Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot.  Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svom rodnom kralju, u  Uru Kaldejskom.“ (11,22-27)
Vjera Abrahamovih predaka i roditelja
Preko Jošue, uvoditelja Izraela u Svetu Zemlju sam Bog podsjeća svoj narod:
„Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ' Nekoć su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke (Euhrata), i služili drugim bogovima. Ali sam Ja uzeo oca vašega Abrahama, s onu stranu Rijehe, i proveo ga kroz  svu zemlju kanansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka.“ ( Jš 24,2-3)

U Knjizi Postanka čitamo: 

„Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao“ (9,18)

„Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa.

Sinovi su Hamovi: Kuš, Misrajim, Put i Kanaan.

Od Kuša se rodio Nimrud, koji je postao prvi velmoža na zemlji. Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: 'Kao Nimrud, silan lovac voljom Jahve.'  Glavno uporište  njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu“ (10,1.6.8)

Za  vrijeme vladavine kralja  Nimruda podiže se  Babiloska kula

„Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi sa iatoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. Jedan drugeme reče: 'Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!' Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše: ' Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba!' Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!' (11, 1-4)

 

Abrahamovo rođenje i djetinjstvo

Stara židovska Predaja o  vremenu rođenja Abraaahama govori ovo:

„U Abrahamovo vrijme bio je kralj koji se zvao Nimrud. Kad se Abrahamov otac Terah vraćao sa društvom kući, zvijezda repatica obleti obzorje s istoka i proguta četiri zvijezde na različitim krajevima neba. Svi se zapanjiše, jer su znali što to  znači: 'Terahov si  postat će moćan car. Potomstvo će se njegovo razmnožiti, t eće nastaniti zemlju za sve vjekove obrajući kraljeve i prijestolja i osvjajući njihove zemlje“ (Sefer Hajašer 24-27).

„Nimrud je izdao proglas da se sve trudne žene, kad im dođe vrijeme da rode, dovedu na određeno mjesto i dase na  licu mjesta ubije svako muško novorođenče. Abrahamova majka zataji svoju trudnoću pred mužem Terahom, koji je bio Nimrudov vjeran sljedbernik, te se povuče u jednu pećinu na pustom mjestu da dočeka rođenje sina. Pomogao joj je Anđeo Gabrijel. Kad se Abraham rodio, on je poput Noe zračio blistavom svjetlošću, pa ga zaprepaštena majka ostavi. „ (David Goldstein, Židovska mitologija, Opatija 1987.str. 49)  Maase Abraham navodi u prvom poglavlju kako je Nimrud dao poubijati svu mušku djecu čako oko 70 tisuća.

I Nebojša Glišić u knjizi „Jevreji“, tiskanoj u Beogradu, na stranici 25. navodi kako je Abrahamova majka Amitleja pred porođaj pobjegla u pustinsku pećinu pokraj Eufrata… (kod mjesta  Ufra, kraj grada Harana) . Nakon poroda sina je ostavila u pećini. Blažena Ana Katarina Emmerick spominje da se Abraham rodio u istoj spilji u kojoj je Eva rodila Šeta. Abrahama je ovdje skrovito uzgojila doilja Maraha. Ona je živjela kao siromašna roipkinja, radeći u pustoši, te je imala kolibu blizu spiplje koja je prema njoj nazvana 'mliječna spilja'. Tamo je u spilji Abraham dao kasnije pokopatri diojlju po njezinoj molbi.“

Židovska predaja dalje govori kako je Nimrud saznao za Abrahama, da je sakrven u spilji. „Odmah je poslao vojsku da uhvate dječaka, ali se sa neba spusti 'taman oblak' i učini Abrahama nevidljivim. Vojnici su lutali po mraku, upadali u jame i tražili, ali kad nikoga nisu našli, vratili su se u grad. Nimruda spospasne neki čudan strah kad je čuo  što se zbilo pa pobježe sa svojim velikašima iz Ura u Babilon“ ( Eugen Weber, Biblijske pričee, Zagreb 1988. Str. 37).

Abrahamova prva spoznaja Nevidljvog Boga

Iz židovske Predaje o  prvoj Abrahamovoj spoznaji  Nevidljivoga Boga zna se ovo: „Abraham je već u ranoj  mladosti  upoznao pravoga Boga. Isrvao je štvao Zvijezde, ali je nato izišao Mjesec i zasjenio ih svojom svjetošću, pa je on postao predmetom njegova štvanja. U zoru svu njegovu privrženost osvoji Sune koje se rađalo, ali kad oblak zasjeni sunce, Abrahma spozna da postoji Nevidljivi Bog koji vlada nad svim tim prirodnim silama i da nijedna od njih ne zaslužuje njegovu nepodjeljenu odanost“ (Postanak Raba 38).

Neki navode da je Abraham, po rođenju, po rođenju, proveo 10, a neki 13 godina u spilji sa dojiljom, ali se svi slažu da je prilikom stupanja u javnost prezreo sve svete Gajeve boginje plodnosti Ašere, te govoiro svetim hegrejskim jezikom (Sefir Hajaaar 27.mld).

„Abraham se bio vratio ocu i majci, koji su na Nimrudovu dvoru zarađivali za život izrađujući kumire. Jednoga je dana, kad je otac bio otsuran, Abraham porazvijao sve kumire koji su se naščli u radionici i ostavio samo jenoga, kojemu je u ruke staovio čekić. Kad se Terah vratio, Abrahma optuži ovog preostalog kumira da je uništio druge kumire. Terash reče da je to nemoguće.Sin mu odgovri: „Kako možeš štovati likove koji nemaju nikakve moči.

Saznavši za Abrahamove postupke kralj Nimrud odluči  da se oslobodi opasnosti koja je zaprijetila njegovu autoritetu. Dao je pripremiti užarenu peć za Abrahama. Abraham je baćen u usijani plamen. Abraham je uz pomoć jednog od pripadnika Anđeoskog Zbora uspio preživjeti. Nimrud i njegovi dvorjanici zaprepašteno su gledali kako se Abraham ugodno osjeća u vatri koja je bila nalik na obnovljeni edneksi vrt ( Jelinek, Bet hamidraš, 1,33 – prema  „Židovskoj mitologiji“, str. 50)  

„Abraham i Nahor se ožene. Abrahamovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. Saraja bijaše nerotkina – nije imala poroda.

Terah povede svoga sina Abrama, svoga unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrahma, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina, a onda Terah umrije u Haranu“ (11, 31-32).

Abrahamovo stupanje u javnost doživjela je Bl. Ana Katarina Emmerick ovako:

"Abrahamov otac je poznavao mnoge tajne jer je bio veoma nadaren. Ljudi njegova plemena imali su sposobnost da otkriju u zemlji zlato. Iz zlata je izrađivao malene figure kumira, slične onom što je Rahela uzela Labanu. Ur je mjesto na sjeveru Kaldeje. Vidjeh taj kraj i mnoga mjesta, na bregovima i dolinama na kojima izlazi bijela vatra kao da gori tlo. No ja neznam da li je ta vatra pri­rodna ili potječe od ljudi..

Abraham je bio izvrstan poznavalac zvijezda; poznavao je vlas­titosti materije i utjecaj zvijezda prilikom rođenja; on je svaš­ta vidio u zvijezdama; no on je sve to povezivao s Bogom, te je u svemu slijedio Boga, te služio jedinom Bogu. On je poučavao u Kaldeji i druge ljude u tom umijeću; no on je sve natrag vodio Bogu.

Vidjela sam kako je Abraham u nekom viđenju dobio od Boga nalog da se seli. Bog mu je pokazao drugu zemlju, te Abraham, bez pita­nja, sljedećeg jutra skupio sve ljude, te se dade na put. Potom sam ga vidjela kako je svoje šatore postavio u nekom kraju Svete Zemlje. Čini mi se da je to u okolici gdje je kasnije nastao Nazaret. Tamo je Abraham podigao poduži oltar i prekrio ga šato­rom. Dok je Abraham klečao pred oltarom, sa neba se spusti na nje­ga neki sjaj, pa jedan Anđeo, Božji Glasnik, stupio je pred njega i govorio s njim te mu predao svjetli Dar. Anđeo je govorio sa Abrahamom, te mu je povjerena tajna Blagoslova, nebesku Svetinju, za koju je on razotkrio odjeću te položio na svoja prsa. A meni bi rečeno da se radi o Sakramentu Staroga Zavjeta. Abraham još nije poznavao njegov sadržaj, koji je njemu bio zastrt (sakriven) kao što je nama sadržaj Presvetog Sakramenta. Dano mu je kao Svetinja i zalog obećanog potomstva. Anđeo je bio iste vrste onom što je Presvetoj Djevici navijestio začeće Mesije; Anđeo je bio tako ljubak i miran u svojem poslanju a ne brz i žuran kao drugi Anđeli u svojim postupcima što sam ih viđala. Smatram da je Abraham to Otajstvo uvijek sa sobom nosio. Anđeo mu je rekao o Melkisedeku, koji će pred njim prikazati žrtvu, koja će se dolas­kom Mesije ispuniti te trajati vječno.

Abraham je iz jedne škrinje uzeo pet velikih kosti koje je izlo­žio na oltaru u obliku križa. Ispred je gorjelo svjetlo te je on žrtvovao. Vatra je gorjela poput zvijezde pa je u sredini bila bijela a prema jezičcima crvena."

O Abrahamu na putu židovska Predaja kaže ovo: "Na Božju riječ, Abraham napusti Nimrudovo kraljevstvo i pođe na put prema još nepoznatom odredištu. Njegovo prihvaćanje da po­đe na takvo putovanje dokaz je posvemašnjeg pouzdanja u Boga. Poveo je sa sobom svoju ženu Saru, kćer svojeg starijeg brata Ha­rana i čeljad koju su stekli. To se odnosi na one koje su obrati­li na novu vjeru. Abraham je obratio muškarce, a Sara žene. Još i danas se obraćenike na judaizam naziva 'sinom' i 'kćeri' - 'Abrahama oca našega'. (Židovska mitologija, 50).

Eugen Werber je ovako, sažeo Abrahamov polazak na put: "Prije negoli je Abram, budući Abraham, krenuo s roditeljima, rođacima, slugama i sluškinjama, blagom i stokom prema Haranu, uzeo je svoju lijepu rođakinju za ženu, pa je i nju poveo na put. U Haranu su bili plodni pašnjaci s dosta izvora, te je bio pogo­dan za Abrahamova stada. Abram i ljepotica Saraja pokazaše se kao čestiti i radini ljudi, a sve što je Abram poduzimao išlo mu je od ruke. Stoka mu se množila, imovina rasla. Mirio je zavađene susjede, davao im dobre savjete u svemu što bi im zatrebalo.

Uskoro "se pročuo glas o dobrom čovjeku Abramu pa su sa svih stra­na dolazili ljudi pitati ga za mišljenje ili naprosto vidjeti ga i čuti. Nije se znalo tko je ljubezniji i uslužniji prema putni­cima - namjernicima, Abram ili njegova Saraja. Posjetioci su pitali Abrama o njegovom nevidljivom jedinom Bogu. Zanimalo ih je čime treba zaslužiti njegovu milost. Abram je uvijek isto odgo­varao: 'Ljubite mir i istinu, pomažite nevoljnicima, smilujte se siromašnima, pružajte im potporu i podršku, nahranite siročad i udovice, a što je najvažnije, radite marljivo i vrijedno.'' I Saraja je slično govorila okupljenim ženama. Videći kako su im misli složne, kako žive u ljubavi i spokojstvu, svi, koji su s njima samo jedanput došli u dodir, poštivali su ih i uvažavali.

Ali uskoro naiđoše nedaće: neki narodi iz dalekih zemalja, divlji i neubuzdani jahači na konjima i devama, počeli su se zalijetavati u te krajeve i pljačkati mirne pastire, otimati njiho­va stada, uništavati zemljoradnicima polja i maslinike. To navede Abrama da okupi cijeli svoj rod, sluge i pastire i da im kaže ka­ko ga je Gospod uputio da što prije krene u Kanaan, jugozapadno od Harana. Ondje su pašnjaci bujni, ima dosta živih vrela; ondje će njegovi potomci postati veliki narod. Pogovora nije bilo pa krenuše prema Kanaanu: on, njegova Saraja, njegov sinovac Lot, kao i sva ostala čeljad koja je bila uza nj.

Putovanje, nije bilo lako, sunce je tako palilo i pržilo da je svojom toplinom prijetilo zdravlju. Zato Abram odluči da se odma­raju preko dana u hladu, a da putuju noću. To im nije bilo teško i kad nije bilo mjesečine, jer im je put osvjetljavao dragi kamen što ga je Abram dobio od Anđela Gabrijela i nosio ga kao privjesak oko vrata." (str.42-43)./ Dragi kamen, koji je Abraham nosio oko vrata kao privjesak, u vrijeme Abrahamove smrti - sam od sebe poleti u nebo - str.49/. Možda je taj dragocjeni kamen ta "nebeska Svetinja", koju je Blažena Ana Kararina vidjela da je Abraham primio od Anđela?

Abraham se morao suočiti s još jednim iskušenjem, s glađu u Kanaanu. Da bi izbjegao gladi, spustiše se u Egipat. Kad su sti­gli do Rijeke koja dijeli Egipat od Kanaana,  Sara je otišla da se okupa. Abraham je živio sa Sarom kao brat i sestra, da Abram nije vidio Saraji ni lik pod koprenom. Tad se dogodi: 'U vodi se ogledalo lice tolike ljepote da je, poznavajući Egipćane kao besramnike, pokušao je da prenese Saru preko granice zatvorenu u kovčegu u najsvečanijoj odjeći sa svim nakitom'. Carinarnici su pronašli Saru u kovčegu i javili faraonovom doglavniku Hirkanu, koji ovako opisa šezdeset šestogodišnju Saru svome gospodaru ( to osta zapisano na svicima u Kumranu skrivenih 3661 godinu od Adama, ili. 2088 godina od ,sada - opaska u knjizi N.Glišića, Jevreji):

'Kako je divna Saraja

Lice poput sunca

Kakio su joj pune grudi

Kako bijela put

Kako su joj gipke noge

Kako obla bedra

Ali ona je mudra i razborita

I skladne su joj kretnje ruku'   (dio pjesme)

/Genesis Apokrifon, Svici Mrtvog mora. -prema Nebojša, Glišić, Jevreji, str. 26/. Faraon posla vojnike da dovedu Saru i Abrahama. Abraham izjavi da mu je Sara sestra moleći se Bogu da faraon ne uzme Sari nevinost koju su čuvali 66 godina, tada je Abraham imao 75 godina.

Bog je uslišio Abrahamovu molitvu. Anđeo je spriječio faraona koji je htio imati Saru kao svoju ženu. Uto se pojavila guba po zidovima, stubovima njegove spavaće sobe i licima slugu. Faraon shvati da je posrijedi viša sila. Tada mu Sara prizna: "Abraham mi nije samo brat, već i muž." U židovskoj, midraškoj književno­sti se naglašava da je ishod Abrahamova i Sarina boravka u Egiptu bio sretan. Ne samo da je faraon dao Abrahamu stada ovaca i krda stoke, već je Sari darovao pokrajinu Gošen, koju će potom nasta­njivati njeni potomci, a dodijelio joj je i svoju vlastitu kćer Hagaru da joj bude sluškinja (Pirke se rabi Eliezer 26;. Ubrzo po­slije povratka u Kanaan, Abrahamu je u noćnom ukazanju otkrivena buduća povijest njegovih potomaka. Bog mu je tada otkrio: "Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, ali narodu kojem budu slu­žili ja ću suditi; i konačno će izaći sa velikim blagom." (Post 15, 13-14;.

Blažena  Ana Katarina Emmerick je o Abrahamu u Egiptu rekla ovo:

"Abrahama sam vidjela u Egiptu sa Sarom. Tamo je stigao radi gladi, ali i radi toga da podigne dragocjenost, koja je tamo pri­spjela po Sarinim rođacima. 1 to putovanje poduzeo je Abraham po Božjem nalogu. Ta dragocjenost je bio plemenski popis sačinjen od trokutastih zlatnika sa imenima od sinova Noe, a napose od Šema do njihova vremena. Tamo ga je odnijela neka kći od Sarine majke, koja je tamo stigla sa nomadima Jobova roda i tamo bila služavka. Ona je tu dragocjenost prisvojila, kao što je Rahela uzela Labanovog kumira. To rodoslovlje bi načinjeno kao zdjelica tezulje zajedno sa svojim privjescima. Privjesci su se sastojali od jedan za drugim nanizanih trokutastih komadića sa jednorednim sporednim krakom. Na svim pločicama su bile gravirane figure i slova - imena članova roda od Noe, a napose od Šema. Kada bi se privjesci spustili, sve bi stalo u zdjelicu. Ja sam čula, ali zaboravih, koliko je šekela, tako se naziva svota, sve skupa iznosilo. Plemenski popis je dos­pio najprije do ruku egipatskih svećenika, pa faraonu. Oni su sve dugo računali i studirali smisao, ali im nije pošlo za rukom. Za vrijeme Abrahamova boravka u Egiptu - faraona su pogodile teške muke, te je on sa svojim krivobožačkim svećenicima bio spreman da­ti sve što je Abraham zaželio. Abraham je tražio i dobio plemenski skupocijeni popis.
"Melkisedek se u Bibliji spominje samo uzgred. Posve je zagone­tna ličnost. Zasad nam je nepoznato što o njemu zna židovska pre­daja. Dosta saznanja o Melkisedeku sadrže vizije Blažene Ane Katarine Emmeriek:

„Kada je prije Abraham primio tajnu obećanja, bi mu otkriveno, da će Svećenik Svevišnjega pred njim prikazati žrtvu, koja će po Mesiji biti uspostavljena, te trajati za vječna vremena. Melkisedeka sam više puta vidjela kod Abrahama. Dolazio je na način kako su inače Anđeli dolazili Abrahamu. Melkisedek je jednom naložio Abrahamu trostruku žrtvu golubova i drugih ptica, prorokovao mu je o Sodomi i Lotu. Najavio mu je da će mu ponovo doći u posjet da žrtvuje kruh i vino. Savjetovao je što je potrebno da Abraham moli od Gospodina Boga. Abraham je bio pun poštovanja pred Melkisedekom i očekivanjem najavljene žrtve, stoga je podigao vrlo li­jep oltar i ogradio ga sjenicom. Melkisedek je Abrahamu po glas­niku navijestio svoj dolazak kao kralj iz Salema da žrtvuje kruh i vino. Abraham mu krene u susret, poklekne pred njim i primi blagoslov. To je bilo u nekoj dolini južno od plodne doline koja se prostirala prema Gazi, kod Jozefatske doline na nekom brežuljku.

Melkisedek je prišao iz smjera kasnijeg Jeruzalema. On je imao neku sivu, veoma brzu životinju sa kratkim,a širokim vratom. Bila je široko natovarena. Na jednoj strani je nosila posudu sa vinom, na kojoj je tijelo životinje bilo plosnato, a na drugoj strani je nosila škrinju sa okruglim, plosnatim, jedan uz drugi položene hljebove, te isti kalež kojeg sam kasnije vidjela pri ustanovlje­nju Presvetog Sakramenta kod Posljednje Večere, te pehari u obliku bačvica. Te posude nisu bile od zlata niti srebra, nego prozirne, kao od smeđkastog dragog kamenja, činile mi se kao da su izrasle, a ne načinjene. Melkisedek je dao utisak kao Gospodin Isus kod svojeg naviještanja. Bio je veoma visok i vitak, veoma ozbiljan i blag. Nosio je dugačko odijelo, tako bijelo i svijetlo, da me je to podsjećalo na bijelo odijelo koje se pokazalo na Gospodinu pri Preobraženju. Abrahamovo bijelo odijelo u usporedbi sa njim je bilo tamnije. Nosio je također pojas sa slovima, kao što je to kasnije bilo kod svećenika u Izraelu, te vidjeh da je nosio nabo­ranu kapu na glavi kao što je to kod hebrejskih svećenika pri žrtvovanju. Njegove kose bijahu svijetlo žute, kao svijetla dugač­ka svila, a lice mu je svijetlilo. Kada se Melkisedek približio, kralj Sodome je već bio kod Abrahama u šatoru, a uokolo bijaše mnoštvo ljudi sa životinjama, vrećama i kovčezima. Sve bijaše tiho i svečano, te puno poštovanja prema Melkisedeku, čija prisutnost ih je uozbiljila. Vidjeh k tome da taj imaše na plećima krila poput ptice; on stvarno nije imao samo sjaj, koji mi je pokazivao da je to jedan Anđeo. Bijaše to prvi put da sam vidjela krila na An­đelu. To bijaše Melkisedek. Pristupio je k oltaru, na kojem je bio neke vrste tabernakul,u koji je stavio kalež. U njemu je bilo i udubljenje, smatram za žrtvu. Abraham je kao i uvijek postavio kosti od Adama na oltar, koje je Noa imao u lađi. Oni su pred njim molili usrdno da bi im Bog darovao obećanog Mesiju, kako je naja­vio Adamu. Melkisedek je najprije pokrio oltar crvenim pokrovom što ga je donio sa sobom, a preko njega prozirni, bijeli. Njegova služba podsjeća me na svetu Misu. Vidjeh ga kako podiže uvis kruh i vino, žrtvuje, blagosliva i lomi. Abrahamu je pružio da pije iz kaleža, koji će se kasnije naći na Posljednjoj Večeri. Drugi su pili iz manjih posudica koje im je dodijelio Abraham i najpoduzet­niji prisutni. Svi su primili također lomljeni kruh. Primili su veće zalogaje kao u prva vremena kod svete Mise. Vidjela sam svi­jetle zalogaje, bili su samo blagoslovljeni, a ne posvećeni. An­đeli ne mogu posvećivati. Svi su bili pozorni i uzdignuti k Bogu.

Melkisedek je dao Abrahamu kruh i vino za korištenje, primio je finiji, svjetliji kruh nego ostali. Primio je toliku snagu i toliku čvrstinu vjere, da se kasnije nije krzmao da po Božjem nalogu žrtvuje svoga sina obećana. Abraham je prorekao i rekao ovo: "To nije ništa, što pruža Mojsije Levitima na Sinaju!" - Nije mi poznato da li je Abraham osobno prikazivao žrtvu kruha i vina, ali ovo znam, da je kalež iz kojeg je pio, isti u kojem je Isus stavio Presveti Sakramenat. Kada je Melkisedek blagoslovio Abra­hama kod žrtvovanja kruha i vina, tada ga je posvetio za svećenika. On je izgovorio nad njim riječi: "Reče Gospodin Gospodinu mojemu: sjedi mi zdesna. Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. Zakleo se Gospodin i neće se pokajati." Položio je ruke na Abraha­ma, a potom mu je Abraham dao desetinu. Upoznala sam da je veliko značenje da je Abraham nakon te posvete dao desetinu. (Hebr 7). Vidjela sam kako je i David kod sastavljanja ovog psalma imao vi­đenje kako je Melkisedek posvetio Abrahama, te je proročki pono­vio posljednje riječi. Riječi: "sjedi mi zdesna" imaju neko vlas­tito značenje... Smatram da se Melkisedekovo poslanje ispunilo ovom žrtvom i posvetom Abrahama, budući da ga potom ne vidjeh. Ka­lež sa sedam pehara predao je Abrahamu. / Vidjeličin zaključak iz poglavlja o Melkisedeku:-Melkisedek pripada onom Koru Anđela koji su postavljeni nad zemlje i narode, koji su dolazili Abrahamu i patrijarsima, te im donosili Poruke. Oni stoje prema Arkanđelima – Mihaelu, Gabrijelu i Rafaelu./

Abraham je sjedeći molio kraj šatora pod velikim drvetom uz koji je vodila vojnička cesta. Često je tu sjedio kako bi putnicima is­kazivao gostoprimstvo. Moleći se gledao je prema nebu, te doživi Bogojavljenje kao u sunčanoj zraci: bi mu najavljen dolazak trojice bijelih ljudi. Potom je Abraham žrtvovao na oltaru jedno janje, pa ga vidjeh na koljenima, u znosu vapije za spas čovječanstva. Oltar je bio od velikog drveta u šatoru kojemu je otkrivena gornja strana. Podalje od drveta, u desno, nalazio se drugi šator. U njemu je bilo smješteno oruđe za žrtvovanje. U njemu se Abraham najčešće nalazio kad je trebao nešto učiniti sa svojim pastirima. Dosta dalje na drugoj strani vojničke ceste nalazio se Sarin šator u kojem je bilo njezino domaćinstvo. Žene su stanovale uvijek odvojeno.

Kada je Abraham završio žrtvovanje primijeti dolazak triju Anđe­la po vojnoj cesti. Išli su jedan za drugim na jednakom rastojanju sa pripasanim odijelima. Abraham im pohiti u susret, poklonivši se i pozdravom počastivši Boga - povede ih pred šator sa oltarom, gdje su odložili gornja odijela, a Abrahamu naložili da klekne, vidjeh tada čudesan učinak što su ga Anđeli proizveli u Abrahamu koji je bio u zanosu kratko vrijeme. Prvi Anđeo je Abrahamu, koji je kle­čao, navijestio volju Božju, da iz njegova potomstva proizađe ne­okaljana, bezgriješna Djevica, koja će kao netaknuta Djevica posta­ti Majka Otkupitelja. On osobno treba primiti što je Adam izgubio po grijehu. Sada mu je Anđeo pružio svjetleći zalogaj, te mu pru­žio da pije svijetlu tekućinu iz male čaše. Anđeo je potom svojom desnicom blagoslovio i to ovako: od Abrahamove glave na niže, pa od njegova desna i lijeva ramena niže od grudi, gdje se ove tri linije blagoslova ujedinjuju. Zatim je Anđeo sa obadvije ruke pru­žio prema Abrahamovim grudima nešto svijetleće, poput oblačka, pa sam vidjela da je to ušlo u njega, imala sam dojam kako je on pri­mio Sveti Sakramenat.

Drugi Anđeo obavijestio je Abrahama, kako on treba otajstvo ovog Blagoslova na isti način, kao što je primio, tako dalje da preda pred svoju smrt Sarinu prvorođencu; te da će njegov unuk Jakob postati otac dvanaesrorice sinova od kojih treba proizaći dvanaest plemena. Anđeo je također rekao kako će taj Blagoslov bi­ti ponovno oduzet od Jakoba, pa kad se bude od Jakoba razvio na­rod - Blagoslov će sići u Kovčeg Zavjetni kao Blagoslov cijelog naroda, te se postiže molitvom. On mu je pokazao da će radi bezboštva ljudi ovo Otajstvo preći na proroke, a konačno na oca koji će postat  otac Dijevice. Čuh u tom obećanju da će poganima biti objavljen spas svijeta iz Djevice po šest proročica, te zvijezda­ma.

Sve je to dano upoznati Abrahamu u viđenju, te je vidio kako se na nebu pojavljuje Djevica, a na njezinoj desnoj strani lebdio je Anđeo, koji se sa grančicom dotakao njezinih usta. Potom je iz pla­šta Djevice izrasla Crkva.

Treći Anđeo je Abrahamu najavio rođenje Izaka... Zatim sam vi­djela ugošćivanje Anđela, te smijeh Sare...

Abraham je već kod izlaska iz Kaldeje primio od nekog Anđela otajstvo Blagoslova; ali još zastrt, te više kao zalog ispunjenja obećanja da će postati otac nebrojenog naroda. Sada se po Anđelu u njemu osvijestilo otajstvo, pa je o tome rasvijetljeno.