Ilija prorok

Ilija prorok(heb. אֱלִיָּהוּ Ellijah „moj Bog je Jahve“; grč. Ἠλίας; lat. Ilia) bio je rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijcem.
Kao starozavjetni prorok Ilija ima vrlo važno mjesto u židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi o njemu. Živio je i djelovao u Sjevernom kraljevstvu ili Kraljevstvu Izrael u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ahazje. Prema Svetom pismu bio je „Podignut u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima".
Štovanje svetog Ilije je dosta rašireno u karmelićanskom redu te u slavenskim zemljama gdje ga se još naziva i svetim Ilijom Gromovnikom. U slavenskim pučkim vjerovanjima sv. Ilija zapovijeda gromovima i kiši. (u Drugom svjetskom ratu je ratno ime prema tom proroku dobio Ivan Hariš-Gromovnik). Prema starohrvatskoj legendi sveti Ilija Gromovnik vozi kola po oblacima zbog čega dolazi do grmljavine.

Židovska apokaliptika držala je da Ilija nije umro, nego da će umrijeti skupa s Henokom na koncu vremena boreći se protiv Antikrista.

Hrvati u Bosni i Hercegovini slave ga kao zaštitnika Bosne i Hercegovine. Korijeni tog sežu iz vremena kad je biskup fra Pavao Dragićević tražio je od Svete Stolice da se sv. Ilija slavi kao zaštitnik bosanskog kraljevstva. Sveta Stolica je udovoljila njegovom zahtjevu. Dokument kojim je to odobrila objavila je 26. kolovoza 1752. godine. Prema mišljenju biskupa dr-a mons. Mile Bogovića, razlog papinskog odobrenja je taj što sv. Iliju štuju i pravoslavci i muslimani