Bilješka o Nedjelji Božje riječi

Kongregacija za bogoštovlje i stegu sakramenata

Prot. br. 602/20

Bilješka
o Nedjelji Božje riječi

Nedjelja Božje riječi, određena od pape Franje da se slavi svake godine na treću nedjelju kroz godinu[1], podsjeća sve, pastire i vjernike, na važnost i vrijednost Svetog pisma za kršćanski život, kao i na odnos između Božje riječi i liturgije: „Kao kršćani jedan smo narod koji putuje kroz povijest, snažen prisutnošću Gospodina u našoj sredini koji nam govori i koji nas hrani. Dan posvećen Bibliji ne želi biti jednom na godinu, nego jednom za čitavu godinu, jer nam je prijeko potrebno rasti u dobrom poznavanju i ljubavi prema Svetom pismu i Uskrslome koji ne prestaje lomiti riječ i kruh u zajednici vjernikâ. Zato nam je potrebno ući u prisni odnos sa Svetim pismom; u suprotnom naša će srca ostati hladna, a oči zatvorene, pogođeni, kakvi već jesmo, bezbrojnim oblicima sljepoće“[2].

Stoga ova nedjelja predstavlja dobru priliku za ponovno čitanje nekih crkvenih dokumenata[3], posebice Uvodne napomene Reda misnih čitanja [Praenotande Ordo Lectionum Missae], koja predstavlja sintezu teoloških, liturgijskih i pastoralnih načela u vezi s Božjom riječi koja se naviješta u Misi, ali i sintezu koja se odnosi i na sva druga liturgijska slavlja (sakramenti, sakramentali, liturgija časova).

  1. Kroz      biblijska čitanja koja se naviještaju u liturgiji, Bog govori svome      narodu, a sam Krist naviješta svoje Evanđelje[4];      Krist je središte i punina čitavog Pisma, Starog i Novog zavjeta[5].      Slušanje Evanđelja, vrhunca slavlja Službe riječi[6],      obilježeno je posebnim iskazima časti[7],      koje se ne iskazuje samo gestama i poklicima, već se iskazuje i samoj      knjizi Evanđelja[8].      Jedan od obrednih načina koji se može prilagoditi za ovu priliku može biti      ulazna procesija s Evanđelistarom[9],      ili ako nema procesije, njegovo postavljanje na oltar[10].
  2. Raspored      biblijskih čitanja, postavljen od Crkve u Lekcionaru, pruža mogućnost      upoznavanja cjelokupne riječi Božje[11].      Stoga je potrebno poštivati ​​naznačena čitanja, bez da ih se zamjenjuje      ili ispušta, koristeći odobrena izdanja Biblije za liturgijsku uporabu[12].      Navještaj čitanja iz Lekcionara uspostavlja vezu jedinstva među svim      vjernicima koji ga slušaju. Razumijevanje strukture i svrhe Službe riječi      pomaže zajednici vjernika da prihvati spasiteljsku Božju riječ[13].
  3. Preporučeno      je pjevanje pripjevnog psalma, odgovora molitve Crkve[14];      stoga je prikladno da u svakoj zajednici bude onih koji će obavljati      službu psalmista[15].
  4. Homilija      tijekom liturgijske godine, polazeći od biblijskih čitanja, vjernicima      tumači otajstva vjere i pravila za kršćanski život[16].      „Pastiri u prvom redu imaju veliku odgovornost tumačenja i omogućavanja      svima da shvate Sveto pismo. Budući da je to knjiga naroda, oni koji su      pozvani biti služitelji riječi moraju osjetiti snažnu potrebu da je učine      dostupnom svojoj zajednici“ [17].      Biskupi, svećenici i đakoni moraju osjećati predanost pri izvršavanju ove      službe posebnom posvećenošću, koristeći sredstva koja Crkva predlaže[18].
  5. Posebna      važnost pridaje se šutnji koja pogoduje razmatranju, te tako omogućuje      slušatelju da Božju Riječ prihvati srcem[19].
  6. Crkva je      uvijek pokazivala posebnu pozornost onima koji u zajednici naviještaju      Riječ Božju: svećenicima, đakonima i čitačima. Ova služba zahtijeva      posebnu unutarnju i vanjsku pripremu, poznavanje teksta koji treba      navijestiti i potrebnu pripremu za njegov navještaj, izbjegavajući bilo      kakvu improvizaciju[20].      Postoji mogućnost uvođenja kratkih i prikladnih napomena u čitanja[21].
  7. Zbog      vrijednosti koju ima Božja Riječ, Crkva poziva da se pažnja posveti ambonu      s kojeg se naviješta[22];      to nije funkcionalan namještaj, već dostojanstveno mjesto pripravljeno za      Božju riječ, a koje se nalazi u odnosu prema oltaru: govorimo o stolu      Riječi Božje i Kristova Tijela, bilo da se odnosi na ambon ili nadasve, na      oltar[23].      Ambon je rezerviran za čitanja, pripjevni psalam i vazmeni navještaj; s      njega se može držati homilija i molitva vjernika, a manje je prikladno      koristiti ga za tumačenja, obavijesti ili za ravnanje pjevanja[24].
  8. Knjige      koje sadrže odlomke Svetog pisma kod slušatelja pobuđuju poštovanje prema      misteriju Boga koji govori svome narodu[25].      Zbog toga molimo da se vodi računa o njihovoj kvaliteti i pravilnom      korištenju. Nije prikladno posezati za listićima, fotokopijama i ostalim      pastoralnim pomagalima koja bi se koristila kao zamjena za liturgijske      knjige[26].
  9. Uoči ili      u danima nakon nedjelje Božje riječi, preporuča se organiziranje      formacijskih susreta kako bi se naglasila vrijednost Svetog pisma u      liturgijskim slavljima; to može biti prilika da se više nauči o: tome kako      Crkva čita Sveto pismo u molitvi, kontinuirano, polukontinuirano i      tipološki; koji su kriteriji za liturgijsku raspodjelu različitih      biblijskih knjiga tijekom godine i u njezina različita vremena; strukturi      nedjeljnih i dnevnih ciklusa misnih čitanja[27].
  10. Nedjelja      Božje riječi ujedno je i prigoda da se produbi odnos između Svetog pisma i      liturgije časova, molitve psalama i himana iz Časoslova, biblijskih      čitanja, potičući zajednička slavlja Jutarnje i Večernje[28].

Među brojnim svecima i sveticama, koji su svi svjedoci Evanđelja Isusa Krista, sveti Jeronim može biti primjer velike ljubavi prema Božjoj riječi. Kao što se nedavno podsjetio papa Franjo, bio je „neumorni učenjak, prevoditelj, egzeget, duboki poznavatelj i strastveni širitelj Svetog pisma. […] Slušajući Sveto pismo, Jeronim pronalazi sebe, lice Boga i svoje braće i sestara, i produbljuje ljubav prema zajedničkom životu“[29].

Ova Bilješka ima nakanu probuditi, u svjetlu Nedjelje Božje riječi, svijest o važnosti Svetog pisma za naš vjernički život, počevši od njegova odjeka u liturgiji koja nas stavlja u živi i trajni dijalog s Bogom. „Božja riječ koja se sluša i slavi, poglavito u euharistiji, hrani i iznutra jača kršćanske vjernike i osposobljuje ih za vjerodostojno svjedočenje Evanđelja u svakodnevnom životu“[30].

Iz Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata, 17. prosinca 2020.

Robert kard. Sarah
prefekt