Papa: Istinska sreća je biti s Bogom i živjeti za ljubav

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga 2017.

Istinska sreća je biti s Bogom i živjeti za ljubav

Draga braćo i sestre, dobar dan i ugodnu vam svetkovinu želim!

Svetkovina Svih svetih je „naš" blagdan, ne zato što smo dobri, već zato što je Božja svetost dotakla naš život. Sveci nisu savršeni modelčići, nego ljudi koji su prožeti Bogom. Možemo ih usporediti s crkvenim vitrajima koji propuštaju svjetlo u raznobojnim nijansama. Sveci su naša braća i sestre koji su u svoja srca primili svjetlo Božje te ga dalje prenosili svijetu, svaki u skladu sa svojim „tonalitetom". No, svi su oni bili transparentni i borili su se da uklone mrlje i tmine grijeha, tako da propuste ljupko Božje svjetlo. To je također naš cilj: dopustiti Božjem svjetlu da zasja; to je također cilj našega života.

U današnjem se evanđeoskom odlomku Isus obraća svojim učenicima, svima nama, nazivajući nas „blaženima" (Mt 5,3). To je riječ kojom Isus započinje svoj navještaj, koja je evanđelje, blagovijest jer je to put sreće. Tko je s Isusom taj je blažen i sretan. Sreća se ne sastoji u posjedovanju nečega ili u tome da postanemo netko, ne, istinska sreća je biti s Bogom i živjeti za ljubav. Vjerujete li to? Moramo ići dalje kako bismo vjerovali u to. Dakle, sastojci za sretan život nazivaju se blaženstvima. Blaženi su jednostavni, ponizni koji ostavljaju mjesta za Boga, koji znaju plakati zbog drugih i zbog vlastitih pogrešaka, oni koji ostaju krotki, koji se bore za pravdu, koji su milosrdni prema svima i čuvaju čistoću srca, koji rade uvijek za mir te ostaju u radosti, ne mrze i čak i kada pate na zlo uzvraćaju dobrom.

To su blaženstva. Ona ne zahtijevaju nikakve sjajna djela, nisu samo za nadljude, nego za onoga koji živi svakodnevna iskušenja i trpljenja. Takvi su sveci, poput svih ostalih udišu zrak koji je onečišćen zlom koje je u svijetu, no na putu nikad ne gube iz vida Isusov trag koji je naznačen u blaženstvima, koja su zemljovid kršćanskoga života. Danas je blagdan onih koji su postigli cilj ucrtan na tome zemljovidu: ne samo svetaca čija imena nalazimo u kalendaru, nego mnoge braće i sestara iz našeg okruženja, koje smo možda susretali i poznavali. Danas je blagdan obitelji, tolikih jednostavnih ljudi, ljudi koji žive u skrovitosti a koji zapravo pomažu Bogu nositi svijet naprijed. I danas ih je mnogo u svijetu!

Baš mnogo. Hvala toj nepoznatoj braći i sestrama koji pomažu Bogu voditi svijet prema naprijed, koji žive među nama; pozdravimo sve njih jednim lijepim pljeskom!
Prije svega – kaže se u prvom blaženstvu – to su oni koji su „siromasi duhom" (usp. Mt 5, 3). Što to znači? To su oni koji ne žive za uspjeh, moć ili novac; znaju da onaj tko gomila blaga za sebe ne obogaćuje se pred Bogom (usp. Lk 12, 21). Vjeruju naprotiv da je Gospodin životno blago, a da je ljubav prema bližnjemu jedini istinski izvor zaslugâ. Ponekad smo nezadovoljni zbog nečega što nam nedostaje ili smo zabrinuti ako se s nama ne postupa kako bismo htjeli. Sjetimo se da se ne sastoji u tome naše blaženstvo, već u Gospodinu i u ljubavi: samo s njim, jedino ljubeći možemo živjeti sveto.

Želim na kraju spomenuti još jedno blaženstvo, koje se ne nalazi u evanđeljima, nego na kraju Biblije, točnije u Knjizi Otkrivenja a govori o završetku života: „Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu" (Otk 14, 13). Sutra ćemo biti pozvani molitvom pratiti naše mrtve kako bi zauvijek uživali u Gospodinu. Sjetimo se sa zahvalnošću naših dragih i molimo za njih.

Neka nas Majka Božja, Kraljica svetih i Vrata nebeska, prati svojim zagovorom na našem putu svetosti i zagovara za naše drage koji su otišli prije nas i već su se preselili u nebesku domovinu.