Papa: „Dođite k meni"

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 9. srpnja 2017.

„Dođite k meni"

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjem Evanđelju Isus kaže: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti" (Mt 11, 28). Te Gospodinove riječi nisu pridržane za nekog od njegovih prijatelja, nego su upućene „svima" onima koji su umorni i opterećeni životom. A zar se itko može osjećati isključenim iz ovoga poziva? Isus zna koliko život može biti tegoban. Zna da mnoge stvari umaraju srce: razočaranja i rane iz prošlosti, tereti koje treba nositi i nepravde koje nam je podnositi u sadašnjosti, nesigurnosti i brige vezane uz budućnost.
U suočavanju sa svim tim, prva Isusova riječ je poziv, poziv da se pokrenemo i reagiramo: „Dođite". Pogrešno je, kad stvari krenu loše, ostati na svome mjestu, nepomični. To se čini očitim, ali tako je teško reagirati i otvoriti se! To nije lako. U trenucima tame nekako nam se čini prirodnim ostati sami sa sobom, razmišljati o tome kako je život nepošten, kako su drugi nezahvalni i kako je svijet zao, i tako dalje. Svi to znamo. Poneki smo put prošli to ružno iskustvo. No, zatvoreni tako u sami u sebe, sve vidimo crno. Tada čak dolazi do toga da se i zbližimo s tugom, koja se onda udomaći: ta nas tuga izjeda, ružna je stvar ta tuga. Ali Isus nas želi izvući iz toga „živoga pijeska" i zato svakom kaže: „Dođi" – „Tko?" – „Ti, ti, ti…". Izlaz je u odnosu, u pružanju ruke i podizanju pogleda k onome koji nas zaista voli.

Naime, izići iz sebe nije dovoljno; potrebno je znati kamo se zaputiti. Jer mnoga su odredišta iluzorna: obećavaju odmor i tek nakratko nam odvraćaju pozornost od stvarnosti, osiguravaju mir i pružaju zabavu, a zatim nas ostavljaju u samoći od prije, ona su poput „vatrometa". Zato nam Isus pokazuje kamo trebamo otići: „Dođite k meni". Toliko puta, pod teretom života ili kada se suočimo sa situacijom koja nas žalosti, pokušavamo razgovarati s nekim tko će nas saslušati; s prijateljem, stručnjakom... I veoma je dobro tako postupiti, ali ne zaboravimo Isusa! Ne zaboravimo se otvoriti njemu i ispričati mu svoj život, povjeriti mu ljude i situacije. Možda postoje „područja" našega života koja mu nikada nismo otvorili i koja su ostala nejasna, jer u njih nije nikada prodrlo Gospodinovo svjetlo. Svatko od nas ima svoju povijest. I ako netko ima to mračno područje, potražite Isusa, pođite nekom misionaru milosrđa, svećeniku, pođite njemu... Ali pođite Isusu i ispričajte to Isusu. On danas govori svima: „Hrabro, nemoj podleći pod teretom života, nemoj se zatvoriti pred strahom i grijehom, nego dođi k meni!".

On nas čeka, čeka nas uvijek, ne kako bi nekom čarolijom riješio naše probleme, nego da nam dadne snage nositi se s našim problemima. Isus nam ne lakša životne terete, nego muku srca; ne uklanja od nas križ, nego ga s nama nosi. A s njim svaki teret postaje lagan (usp r. 30), jer On je odmor koji tražimo. Kad u život uđe Isus, onda ulazi mir, onaj koji ne mine ni u kušnjama i trpljenjima. Pođimo k Isusu, dajmo mu svoje vrijeme; susrećimo ga svaki dan u molitvi, u osobnom i povjerljivom razgovoru; upoznajmo se dobro s njegovom Riječi; otkrijmo bez straha njegovo oproštenje, utažimo svoju glad Kruhom Života: osjetit ćemo se voljenima i utješenim od Njega.

On sam to od nas traži, gotovo insistira na tome. To ponavlja i na kraju današnjeg Evanđelja: „Učite od mene [...] i naći ćete spokoj za život" (r. 29). Učimo se ići k Isusu i, dok se u ljetnim mjesecima pokušavamo malo odmoriti od onoga što umara tijelo, ne zaboravimo pronaći pravi odmor u Gospodinu. Neka nam u tome pomogne Djevica Marija, naša Majka, koja uvijek brine o nama kad smo umorni i opterećeni i neka nas ona prati na našem putu prema Isusu.