Papa: Duh Branitelj -a

  • Ispis
  • Detalji
  • Kategorija: Poruke Pape Franje
  • Objavljeno Utorak, 23 Svibanj 2017 09:17
  • Napisao/la Župnik Matija
  • Hitovi: 1674

Papin nagovor uz molitvu Kraljice neba u nedjelju 21. svibnja 2017.

Duh Branitelj

Najava konzistorija za imenovanje novih kardinala

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje (usp. Iv 14, 15-21), nastavak onog od prošle nedjelje, vraća nam u misli onaj dirljivi i dramatični trenutak Isusove posljednje večere s njegovim učenicima. Evanđelist Ivan iz sabire iz Gospodinovih usta i srca njegova posljednja učenja, prije muke i smrti. Isus obećava svojim prijateljima, u tome tužnom, mračnom trenutku da će, nakon Njega, primiti "drugoga Parakleta" (r. 16). Ta riječ znači drugog Branitelja, drugog Tješitelja: "Duha Istine" (r. 17); i dodaje: "Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama" (r. 18). Te riječi prenose radost novog Kristova dolaska: on, uskrsli i proslavljeni, prebiva kod Oca i, istodobno, dolazi nama u Duhu Svetom. I u tom svom novom dolasku objavljuje nam naše jedinstvo s Njim i s Ocem: "U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama" (r. 20).

Razmmišljajući nad tim Isusovim riječima mi danas vjerom osjećamo da smo Božji narod u zajedništvu s Ocem i sa Isusom po Duhu Svetom. U tome misteriju zajedništva, Crkva nalazi nepresušno vrelo vlastitog poslanja, koje se ostvaruje po ljubavi. Isus kaže u današnjem Evanđelju: "Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati"" (r. 21). To je ljubav koja nas uvodi u spoznanje Isusa, zahvaljujući djelovanju toga "Branitelja" kojega je Isus poslao, to jest Duha Svetoga. Ljubav prema Bogu i bližnjemu je najveća zapovijed u Evanđelju. Gospodin nas danas poziva velikodušno odgovoriti na evanđeoski poziv na ljubav, stavljajući Boga u središte našega života i posvećujući se služenju braći, napose onoj kojima su pomoć i utjeha najpotrebnija.

Ako postoji jedan stav koji nikada nije lako ostvariti – pa ni u samoj kršćanskoj zajednici to ne ide lako – to je znati se uzajamno ljubiti, ljubiti se po Gospodinovu primjeru i njegovom milošću. Ponekad sporovi, oholost, zavisti, podjele ostavljaju također znak na lijepom licu Crkve. Zajednica kršćanâ bi trebala živjeti u Kristovoj ljubavi, no upravo tamo zli "stavlja šape" i mi katkad dopustimo da nas prevari. Prve žrtve su duhovno najslabije osobe. Koliko ih se – a i vi poznajete neke od njih –, koliko ih se udaljilo od Crkve, jer su osjetili da nisu prihvaćeni, jer se nisu osjetili shvaćenima, jer se nisu osjetili ljubljenima. Koliki su se udaljili, na primjer, od neke župe ili zajednice zbog ozračja ogovaranja, ljubomora, zavisti koje su tamo našli. Ni za kršćanina umijeće ljubavi nije nikada jednom zasvagda stečena datost; svaki dan se moramo uvijek iznova početi i vježbati se sve dok naša ljubav prema braći i sestrama koje susrećemo ne postane zrela i pročišćena od ograničenjâ i grijehâ, koji je čine djelomičnom, sebičnom, besplodnom i nevjernom. Svaki se dan moramo učiti umijeću ljubavi. Poslušajte to: svaki se dan moramo učiti umijeću ljubavi, svaki dan moramo strpljivo pohađati Kristovu školu, svaki dan moramo opraštati i gledati Isusa, i to uz pomoć toga "Branitelja", toga Tješitelja kojega nam je Isus poslao a to je Duh Sveti.

Neka nam Djevica Marija, savršena učenica svoga Sina i Gospodina, pomogne da budemo sve više poučljivi Parakletu, Duhu istine, da bismo iz dana u dan učili ljubiti se kao što nas je Isus ljubio.