PAPA: Na križu je rođena i uvijek se iznova rađa naša nada

PAPA: Na križu je rođena i uvijek se iznova rađa naša nada

Kateheza na općoj audijencij -i12. travanj 2017.

Papa Franjo u svojoj današnjoj katehezi na općoj audijenciji nastavio je niz posvećen kršćanskoj nadi u duhu Velikoga tjedna. Na početku je podsjetio kako smo se prošle nedjelje spomenuli Isusova ulaska u Jeruzalem, praćenog razdraganim povicima učenikâ i velikog mnoštva. Ti su ljudi polagali velike nade u Isusa: mnogi su od njega očekivali čudesa i velika znamenja, očitovanja moći pa čak i oslobođenje od neprijatelja koji su okupirali zemlju. Tko je od njih uopće mogao zamisliti da će ubrzo nakon toga Isus, naprotiv, biti ponižen, osuđen i ubijen na križu? Zemaljske nade toga naroda ruše se pred križem. Ali mi vjerujemo da je upravo u Raspetome naša nada ponovno rođena. Zemaljske nade ruše se pred križem, ali se rađaju nove nade, one koje su neprolazne. To je nada različita od onih koje se ruše, od nada ovoga svijeta.

Isus je donio u svijet novu nadu i učinio je to na način sjemena: učinio se sićušnim, poput zrna pšenice; napustio je svoju nebesku slavu da dođe među nas: "pao je u tlo". Ali ni to nije bilo dovoljno. Da bi donio plod Isus je živio ljubav sve do kraja, iskusivši umiranje i smrt kao što sjeme dopušta da se raspukne u tlu. Upravo tamo, na najnižoj točci njegova poniženja – koja je ujedno najviša točka ljubavi – niknula je nada.

Isus je uskrsnućem preobrazio, preuzevši ga na sebe, naš grijeh u oproštenje, našu smrt u uskrsnuće, naš strah u povjerenje. Na križu je rođena i uvijek se iznova rađa naša nada; eto zašto se s Isusom svaka naša tmina može preobraziti u svjetlo, svaki poraz u pobjedu, svaki očaj u nadu. Nada sve pobjeđuje, jer se rađa iz Isusove ljubavi koji se učinio poput pšeničnoga zrna i umro je zato da dadne život te iz toga života punog ljubavi dolazi nada.
Kada izaberemo Isusovu nadu, malo po malo otkrivamo da je način života koji donosi pobjedu život sjemena, život ponizne ljubavi. Nema drugoga puta da se pobjedi zlo i dadne nadu svijetu, rekao je Papa.

Onaj tko gubi moć, onaj tko daruje, lišava se nečega a ljubav je dar. Zapravo logika sjemena koje umire, ponizne ljubavi, je Božji put, i jedino on daje plod. Vidimo to također u nama: posjedovanje nas uvijek tjera da želimo nešto drugo: nešto sam si priskrbio i odmah želim nešto više, i tako redom, i nikada nisam zadovoljan. To je jedna ružna težnja! Što više imaš, to više želiš. Onaj tko ljubi vlastitoga sebe i živi za svoje interese nadima se samo samim sobom i gubi. Onaj naprotiv tko prihvaća, raspoloživ je i služi, taj živi onako kako Bog želi, taj je pobjednik, spašava samoga sebe i druge, postaje sjeme nade za svijet. To je ljubav i nada ujedno: služiti i davati, rekao je Papa.

Ljubav je motor koji pokreće našu nadu, rekao je Papa te je pozvao sve da se zapitaju: "Ljubim li? Jesam li naučio ljubiti? Učim li svakoga dana više ljubiti?".

Draga braćo i sestre, u ovim danima, danima ljubavi, pustimo da nas obuzme Isusovo otajstvo koji nam, poput pšeničnog zrna, umirući daje život. On je sjeme naše nade. Kontemplirajmo Raspetoga, izvor nade. Malo po malo ćemo shvatiti da nadati se s Isusom znači naučiti vidjeti već od sada biljku u sjemenu, uskrsnuće u križu, život u smrti, rekao je na kraju Papa.