Papa -Komunikacija i milosrđe: Plodni susret
- Detalji
- Kategorija: Poruke Pape Franje
- Objavljeno Petak, 23 Rujan 2016 06:07
- Hitovi: 1997
50. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija
Komunikacija i milosrđe: Plodni susret
Papa Franjo se i ove 2016. godine, u skladu s već ustaljenim crkvenim običajem, koji traje ravno pola stoljeća, obratio Crkvi i svijetu posebnom okružnicom u povodu Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija. Tu je tradiciju prije pedeset godina započeo njegov prethodnik Pavao VI., tako da je ovo jubilarna pedeseta obljetnica crkvenog obilježavanja dana komunikacija. Znakovito je također, da se izborom datuma objavljivanja ove okružnice nastavlja praksa, da ju pape objavljuju 24. siječnja, na blagdan svetoga Franje Saleškoga, ženevskoga biskupa (†1622.), crkvenoga naučitelja (1877.) i zaštitnika novinara od 1923. godine.
Kao što je poznato, Katolička Crkva svake godine jednu nedjelju, na svjetskoj razini, posvećuje sredstvima društvenoga priopćavanja, njihovoj ulozi i značenju, posebice u promicanju kršćanskih vrednota, evangelizacije svijeta i sloge među ljudima, a na području Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine već se ustalio običaj da to bude posljednja nedjelja u mjesecu rujnu.
Papa Franjo je svoju ovogodišnju okružnicu naslovio „Komunikacija i milosrđe: plodni susret“. Iz samoga naslova, i još više iz sadržaja ove okružnice, očito je kako Papa želi da se, zajedno s ostalim zdravim snagama u društvu, i sva dobronamjerna sredstva društvenoga priopćavanja, a među njima posebice ona crkvena, izravno uključe u program jubilarne godine milosrđa, koju je proglasio papa Franjo, i koja je upravo u tijeku.
U skladu s tom Papinom nakanom, još jednom ponavljamo poziv, koji je upućen s posljednje sjednice Vijeća za medije Biskupske konferencije, da se sva sredstva društvenoga priopćavanja velikodušno pridruže u podržavanju i promicanju plemenite misli i djela milosrđa, koja su uvijek, kada god i gdje god se vrše, izraz ljudskoga humanizma i kršćanske ljubavi. Pozivamo posebice urednike,suradnike i vlasnike novinskih izdanja, televizijskih i radijskih postaja, da na svojim stranicama i u svojim emisijama nađu prostora i vremena te javnosti predstave tolika doba djela i tolike plemenite ljude koji oko nas postoje i djeluju. Neka se to čini iz zahvalnosti, koju svi dugujemo prema takvim osobama i dobrotvornim organizacijama, ali još više neka to čine kako bi se potaknulo cijelo društvo, političke i gospodarske sustave, znanstvene i odgojne ustanove, i pojedince u njima da se uključe u pomaganje potrebnima kojih, nažalost, ima mnogo.
Po zagovoru svete Majke Terezije, koja je u svom životu utjelovila milosrđe i svoj život pretvorila u veliko i dugotrajno djelo milosrđa, neka milosrdni Gospodin blagoslovi sva plemenita nastojanja, a medijske djelatnike i sredstva priopćavanja učini plodnim sredstvima služenja i pomaganja ljudima.
Sarajevo, 5. rujna 2016., na blagdan svete Majke Terezije.
✠ Don Tomo Vukšić,vojni biskup u BiH
Predsjednik Vijeća za sredstva
društvenoga priopćavanja BK BiH
Poruka pape Franje za 50. Svjetski dan
sredstava društvene komunikacije
Komunikacija i milosrđe: plodni susret
Draga braćo i sestre,
Sveta godina milosrđa poziva nas razmišljati o odnosu između komunikacije i milosrđa. Crkva, ujedinjena s Kristom, živim utjelovljenjem Milosrdnoga Boga, pozvana je živjeti milosrđe kao prepoznatljivo obilježje čitavog svog bića i djelovanja.
Ono što govorimo i kako to govorimo, svaka riječ i svaki čin morao bi izražavati Božje suosjećanje, nježnost i opraštanje prema svima. Ljubav je, po svojoj naravi, komunikacija; vodi prema otvaranju i dijeljenju a ne odvajanju od drugih. I ako su naše srce i naši čini nadahnuti ljubavlju, Božjom ljubavlju, naša će komunikacija biti nositeljicom Božje snage.
Kao Božja djeca pozvani smo komunicirati sa svima, bez iznimke. Na osobit način, jezik i djelovanje Crkve trebali bi prenositi milosrđe, tako da se dotaknu srca osoba i podupre ih se na putu prema punini života, koju je Isus Krist, poslan od Oca, došao donijeti svima.
To znači da mi sami moramo biti spremni prihvatiti u nama i širi oko nas toplinu Majke Crkve, kako bi se Isusa upoznalo i uzljubilo; onu toplinu koja daje opipljivost riječima vjere i koja u propovijedanju i svjedočenju pali "iskru" koja ih oživljava.
Komunikacija ima moć graditi mostove, potpomagati susret i uključivanje, obogaćujući tako društvo. Kako je lijepo kad osobe pažljivo biraju riječi i geste i tako se trude izbjeći nerazumijevanja, ozdraviti ranjeno sjećanje i graditi mir i sklad. Riječi mogu podići mostove među ljudima, obiteljima, društvenim skupinama i narodima. I to kako u fizičkom tako i u digitalnom okruženju. Zato neka naše riječi i djela budu takvi da nam pomažu izaći iz začaranih krugova osuđivanja i osvete, koji i dalje zarobljavaju pojedince i narode i koji dovode do toga da se ljudi služe porukama mržnje.
Riječ Kristova učenika, naprotiv, trebala bi nastojati pomoći ljudima rasti u zajedništvo i, čak i u slučajevima kad treba odlučno osuditi zlo, nikada ne bi smjela prekidati odnos i komunikaciju.
Želim zato pozvati sve ljude dobre volje da otkriju da milosrđe ima moć ozdraviti prekinute odnose i vratiti mir i sklad obiteljima i zajednicama. Svi znamo na koji način stare rane i dugotrajne srdžbe mogu zarobiti osobe i spriječiti komunikaciju i pomirenje. A to vrijedi također za odnose među narodima.
U svim tim slučajevima milosrđe može pokrenuti novi način govora i razgovora, kao što je to tako rječito izrazio Shakespeare kada je rekao: "Milosrđu je svojstveno to da nije prisilno. Silazi s neba na zemlju poput blagotvorne kiše. To je dvostruki blagoslov: i za onoga koji ga daje i za onoga koji ga prima" (Mletački trgovac, Čin IV, Scena I).
Poželjno je i da jezik politike i diplomacije bude nadahnut milosrđem, koje nikada ništa ne smatra izgubljenim. Apeliram prije svega na one koji imaju odgovornosti na institucionalnom i političkom polju i u oblikovanju javnog mnijenja, da uvijek budno paze kako govore o onima koji misle ili rade drukčije, kao i prema onima koji su možda pogriješili. Lako je podleći napasti iskorištavanja takvih situacija za raspirivanje vatre nepovjerenja, straha i mržnje. Treba, naprotiv, imati hrabrosti da se usmjeri osobe prema procesima povjerenja. Upravo ta pozitivna i kreativna smjelost pruža prava rješenja na drevne sukobe i mogućnost postizanja trajnog mira: "Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! [...] Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!" (Mt 5, 7-9).
Kako bih samo želio da naš način komuniciranja, kao i naša služba pastira u Crkvi, nikada ne odražavaju oholu i trijumfalnu nadmoć nad neprijateljem i ne obezvrjeđuju one koje duh svijeta smatra gubitnicima i otpadom!
Milosrđe može pomoći ublažiti protivštine života i pružiti toplinu onima koji su upoznali samo hladnoću suda. Neka način naše komunikacije bude takav da nadiđe logiku koja jasno dijeli grešnike od pravednika.
Možemo i moramo osuđivati situacije grijeha – kao što su nasilje, korupcija, izrabljivanje i drugo – ali ne možemo osuđivati osobe, jer samo Bog može zaviriti u dubinu njihova srca. Naša je zadaća opomenuti one koji griješe i prokazati zlo i nepravednost određenih ponašanja, kako bi se oslobodilo žrtve i podiglo one koji su pali.
Ivanovo Evanđelje nas podsjeća da "istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32). Ta istina je, u konačnici, sâm Krist, čije je krotko milosrđe mjerilo za naš način naviještanja istine i osuđivanja nepravde. Naša je prvenstvena zadaća podupirati istinu s ljubavlju (usp. Ef 4, 15).
Jedino riječi izgovorene s ljubavlju i praćene krotkošću i milosrđem mogu dotaknuti naša grešna srca. Oštre ili moralističke riječi i postupci dovode u opasnost da dodatno otuđe one koje želimo privesti obraćenju i slobodi, jačajući njihov osjećaj odbacivanja i obrane.
Neki misle da je vizija društva ukorijenjenog u milosrđu beznadno idealistična ili pretjerano popustljiva. Ali pokušajmo se prisjetiti svojih prvih iskustava odnosa u krilu obitelji. Roditelji su nas više ljubili i cijenili zbog onog što jesmo no zbog naših sposobnosti i postignuća.
Roditelji želje najbolje za svoju djecu, ali njihova ljubav nije nikada uvjetovana postizanjem tih ciljeva. Obiteljski dom je mjesto gdje je čovjek uvijek dobrodošao (usp. Lk 15, 11-32). Želim potaknuti sve da promatraju ljudsko društvo ne kao prostor u kojem se stranci natječu i pokušavaju se probiti na vrh, već prije svega kao dom ili obitelj gdje su vrata uvijek otvorena i gdje se svi osjećaju prihvaćenima.
Zato je od temeljne važnosti slušati. Komunicirati znači dijeliti, a dijeljenje zahtijeva slušanje, prihvaćanje. Slušati je nešto mnogo više od čuti. Čuti se odnosi na primanje informacije; slušati, međutim, upućuje na područje komunikacije i traži blizinu.
Slušanje nam omogućuje zauzeti ispravan stav, a ne samo biti pasivni gledatelji, slušatelji, potrošači. Slušati znači također biti sposobni dijeliti pitanja i sumnje, prijeći neki put rame uz rame s nekim, osloboditi se svake umišljenosti o svemoći i staviti ponizno svoje sposobnosti i svoje darove u službu općeg dobra.
Slušati nije nikada lako. Ponekad je lakše praviti se gluh. Slušati znači posvetiti pozornost, željeti razumjeti, prosuditi, poštivati tuđu riječ. Slušanje uključuje neku vrstu mučeništva, žrtvovanja samih sebe u kojem se obnavlja čin kojeg je učinio Mojsije pred gorućim grmom: izuti sandale na "svetom tlu" susreta s drugim koji mi govori (usp. Izl 3, 5). Znati slušati je neizmjerna milost, to je dar za koji trebamo moliti da bismo se zatim naučili provoditi ga u djelo.
I elektronska pošta, SMS poruke, društvene mreže i interaktivni razgovori više korisnika putem Interneta (chat) mogu biti potpuno ljudski oblik komunikacije. Nije tehnologija ta koja određuje je li komunikacija autentična ili ne, već ljudsko srce i njegova sposobnost da koristi dobro sredstva koja mu stoje na raspolaganju.
Društvene mreže mogu olakšati uspostavu odnosa s drugima i promicati dobro društva ali mogu također dovesti do daljnje polarizacije i podjele među osobama i skupinama. Digitalni svijet je trg, mjesto susreta gdje možemo jedni druge milovati ili ranjavati, voditi korisnu raspravu ili provoditi moralni linč.
Molim da nas ova jubilejska godina, življena u milosrđu, "učini otvorenijima za dijalog kako bismo jedni druge bolje upoznali i razumjeli; neka ukloni svaki oblik zatvorenosti i prijezira i odagna svaki oblik nasilja i diskriminacije" (Misericordiae vultus, 23).
Internet nam pomaže da budemo bolji građani. Pristup digitalnim mrežama za sobom povlači odgovornost za bližnjega kojeg, istina, ne vidimo ali je stvaran i ima svoje dostojanstvo koje treba poštivati. Internet se može mudro koristiti za izgrađivanje zdravog društva otvorena dijeljenju.
Komunikacija, njezina mjesta i njezina oruđa pomogli su mnogima da prošire svoje obzore. To je Božji dar i ujedno velika odgovornost. Sviđa mi se definirati tu moć komunikacije kao "bliskost".
Susret između komunikacije i milosrđa je plodan u mjeri u kojoj rađa bliskost koja pokazuje brigu, tješi, ozdravlja, prati i slavi. U podijeljenom, rascjepkanom i polariziranom svijetu komunicirati s milosrđem znači pridonijeti dobroj, slobodnoj i solidarnoj bliskosti između Božje djece i braće u čovještvu.
Iz Vatikana, 24. siječnja 2016.
Papa Franjo
UVOD U POKAJNIČKI ČIN
Braćo i sestre!
Iskreno vas pozdravljam. Želim u ovom uvodu u Svetu misu reći zašto smo se okupili danas ovdje u Banjoj Luci. Drugi vatikanski sabor je preporučio u Dekretu o sredstvima društvenog priopćavanja „Inter mirifica“ iz 1963. da svaka biskupija godišnje slavi dan sredstava društvenog priopćavanja i ustanovljen je Svjetski dan tih sredstava. Cijela Crkva slavila je Prvi svjetski dan medija 1967. Budući kako je u našoj Crkvi u BiH mjesec svibanj prepun liturgijskih slavlja naši biskupi odlučili su na svojoj sjednici održanoj u Mostaru u ožujku 2003. da mi na području BK BiH slavimo taj dan zadnje nedjelje u mjesecu rujnu. Vijeće za sredstava društvenog priopćavanja BK BiH preporučilo je ove godine taj dan slaviti ovdje u Banjoj Luci.
Sveti otac Franjo proglasio je Svetu godinu milosrđa u travnju 2015. Sveta godina milosrđa traje od svetkovine Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 2015., do svetkovine Krista Kralja svega stvorenja, 20. studenoga 2016. Papa Franjo je otvorio Sveta vrata, tj. Vrata milosrđa, 8. prosinca, a biskupi na katedralama, te brojni određeni svećenici u svetištima i samostanskim crkvama 13. prosinca 2015. Sveta vrata će zatvoriti zadnji dan jubilarne godine. Upute za Svetu godinu Papa je dao u svojem pismu Lice milosrđa (Misericordiaevultus). Pismo počinje rečenicom: „Lice milosrđa nebeskog Oca je Isus Krist“.
Izvanredni jubilej milosrđa je posebno vrijeme za našu Crkvu. To je posebno vrijeme za sve nas članove Crkve. Zato i mi želimo ovo godine Dan obilježavanja sredstava društvenog priopćavanja u BiH obilježiti u svjetlu Svete godine milosrđa.
Danas je i 26. nedjelja kroz godinu, a upravo u Zbornoj molitvi, koja je jedna od najstarijih molitava, moli se:“ Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem“
Braćo i sestre, Bog praštanje i milosrđe očituje u euharistiji. Zato, pokajmo se za svoje grijehe da dostojno primimo Božje praštanje i milosrđe te svečano proslavimo ova sveta otajstva.
HOMILIJA
Brzi razvoj sredstava komuniciranja
Sveti otac Franjo je svoju poruku za ovogodišnji Svjetski dan sredstava društvenog priopćavanja uklopio u Svetu godinu milosrđa. Podsjetimo, ovo je 50. papinska poruka za Svjetski dan sredstava društvenog priopćavanja. Sredstva društvenog priopćavanja se brzo mijenjanju i utječu na kvalitetu brzine, sadržaja i način komuniciranja. Nažalost, ne možemo reći da uvijek prenose pozitivne i dobre poruke, te zato njihov utjecaj nije uvijek pozitivan.
Kako se brzo razvijaju i mijenjaju sredstva komuniciranja može nam dočarati ovaj primjer koji navodi papa Ivan Pavao I. u pismu Aldu Manuziu, velikom tiskaru iz 15. stoljeća. Nekada je u Veneciji u malom krugu bilo 150 tiskara i knjižara. Tada se vlast Mletačke Republike hvalila kako u roku od tri mjeseca može doznati sve što se zbiva u cijelom Mediteranu. Mi danas za tri sekunde – ma i manje - možemo saznati što se zbiva u cijelom svijetu.
Sredstva društvenog priopćavanja su se promijenila. Promijenio se broj vijesti! U svakoj sekundi dostupno nam je milijune vijesti. A je li se promijenila kvaliteta sadržaja tih vijesti? Kvaliteta sadržaja nije se mnogo promijenila. Moramo priznati kako se razvila i velika mogućost i za vijesti iz religijskog života i kulture.
Papa Franjo poznaje sva današnja sredstava komunikacije koja svi koristimo – elektronske poruke, SMS poruke, društvene mreže, chat… Novi mediji omogućuju nove oblike komunikacije, ali ne određuju njezinu autentičnost. Ljudsko srce je ono koje određuje kvalitetu sadržaja poruke. Ljudsko srce odlučuje o autentičnosti poruke a ne mediji.
Ne tako davno trgovi u gradovima ili raskršća po selima bili su mjesta skupljanja, susreta, komuniciranja, pa i nesporazuma. Sredstva društvenog priopćavanja su postala novi trgovi susreta i komuniciranja i pozitivnog i negativnog.
Crkva je pozvana komunicirati Božje milosrđe svima
Papa nas u ovogodišnjoj poruci poziva na razmišljanje o odnosu između komunikacije i milosrđa. Crkva je pozvanija od svih drugih živjeti i svjedočiti milosrđe. Crkva je ujedinjena s Kristom i kao takva ne može ne izražavati „Božje suosjećanje, nježnost i opraštanje prema svima.“ Crkvi je primjer samo Sin Božji. Papa Franjo piše u pismo „Lice milosrđa“ da je Crkva vjerodostojna samo onda kada očituje milosrđe i suosjećajnu ljubav. Ovaj svijet postaje pustinja, bez obzira na broj ljudi na njemu, ako u njemu ne bude stvarne ljubavi, milosrđa i praštanja
Dakle, mi, kršćani vjernici, članovi Crkve, kao djeca Božja pozvani smo komunicirati sa svima. Pozvani smo svim ljudima svjedočiti i riječima i konkretnim djelima Božju ljubav i Božje milosrđe. Onaj tko je iskusio Božju ljubav i Božje milosrđe moći će lako prenijeti drugima svoje autentično iskustvo te ljubavi i milosrđa. Svijet s pravom od nas kršćana očekuje da pustinju ljudskih odnosa pretvaramo u oaze u kojima se može ljudskije živjeti i djelovati. Ne trebamo se preplašiti kad nas odbacuju, ogovaraju ili sude. Taj val odbacivanja, ogovaranja ili osude je samo prava reakcija, ali u dubini i takvi ljudi žele osjetiti iskrenu ljubavi i milosrđe.
Komuniciranjem možemo graditi, ali i rušiti
Komunikacija ima snagu utjecaja na ljude. Ako komuniciramo pozitivan sadržaj onda se možemo nadati pozitivnim susretima, razumijevanju, pravednom miru i blagostanju svih. Nažalost komunicira se i negativan sadržaj, mržnja, koja potiče nerazumijevanje, netrpeljivost, konflikte, sukobe pa i brojne ratove. Papa poziva sve nas da naša komunikacija bude takvog sadržaja koji će pomoći nama, ali i drugima da iziđemo iz „začaranih krugova, osuđivanja i osvete“. U začarane krugove, osuđivanje i osvetu može upasti pojedinac, obitelji, različite društvene grupe pa i narodi i rase. Vjernici kršćani trebaju svojim riječima i djelima graditi zajedništvo na svim razinama življenja.
Isus je primjer komuniciranja milosrđa i ljubavi
Isus Krist je pokazao lice milosrdnog nebeskog Oca. Objavljujući otajstvo Božje ljubavi svojim riječima i gestama rješavao je začarane krugove, osuđivanja i osvetu. Posebno su njegovu ljubav i milosrđe osjetili bolesni, odbačeni, maleni, siromašni, isključeni, krivo osuđeni, žalosni… Prisjetimo se samo nekih čudesa: u sinagogi izliječio je opsjednutog (Lk 4,33-47), ozdravio slijepog od rođenja (Iv 9,1-41), ozdravio desetoricu od gube (Iv 4,43-54), izliječio čovjeka od gluhoće i mucavosti (Mk 7,31-37), Lazara uskrisio ( Iv 11,1-53)…
Zatim navedimo neke Isusove riječi kojima potvrđuje potrebu milosrđa: Isus osuđuje osvetu (Mt 5,38-42), poziva nas na ljubav prema neprijatelju ( Mt 5,43-48), donosi Zlatno pravilo kao putokaz za život (Mt 7,12)…
Ako današnje misno evanđelje promatramo u svijetlu ovoga Svjetskoga dana sredstava društvenog priopćavanja možemo reći da je onaj bogataš kojeg Isus spominje čovjek bez milosrđa. On je zatvoren u svoje bogatstvo. Isključuje Lazara iz svoga zajedništva. Ne želi s njim komunicirati. Posljedica života bez komunikacije i milosrđa jest isključivanje samoga sebe iz zemaljskog i vječnog života.
Papa poziva sve na otkrivanje življenja milosrđa
U svojoj poruci za ovaj dan papa Franjo poziva sve da otkriju milosrđe. Poziva obične ljude da ozdrave odnose u obiteljima i malim zajednicama. Poziva političare i diplomate da unose u svoju djelatnost milosrđe jer jedino se tako mogu obnoviti i izgraditi novi odnosi među narodima i nacijama u svijetu. Jedino se s milosrđem mogu smanjiti „nepovjerenje, strah i mržnja.“ Nažalost, osjećamo i svakodnevno čitamo, slušamo i vidimo preko medija kako se širi „nepovjerenje, strah i mržnja“.
Papa posebno poziva i pastire u Crkvi da djeluju s ljubavlju i krotkošću. Zacijelo, grijeh treba osuditi, zlo pokazati i grešnika opomenuti, ali nikada osuđivati osobe. Sam Krist je mjerilo i pastirima. Sveti otac želi da ovaj svijet bude kao dom u koji je dobro došla svaka osoba.
Kad se kaže komunicirati pomisli se kako treba puno govoriti. Komunikacija nije samo razgovaranje. Komunikacija je i slušanje. Komunikolozi kažu da dobar komunikator u interpersonalnoj komunikaciji sluša 60% vremena. I Papa ističe tu komponentu u komuniciranju. Čuti i slušati nije isto. Slušanjem nastojim razumjeti sugovornika. Darujemo mu svoju pozornost i vrijeme. Kad aktivno slušamo trudimo se ispravno razumjeti. Sveti otac slušanje svrstava u neku vrstu mučeništva i žrtvovanja.
Svoju poruku papa završava riječima: „U podijeljenom, rascjepkanom i polariziranom svijetu koncipirati s milosrđem znački pridonijeti, slobodnoj i solidarnoj bliskosti Božje djece i braće u čovještvu.“
Nažalost mi živimo na konkretnom prostoru koji je podijeljen, rascjepkan i polariziran,zato molimo da nam svima Krist dadne snage za ispravan život i djelovanje kako bismo pridonijeli pravednom miru i izgradnji ovog društva.
MOLITVA VJERNIKA
Braćo i sestre, ovogodišnji 50. svjetski dan sredstava društvenog priopćavanja papa Franjo posvetio je odnosu između komunikacije i milosrđa. Pomolio se milosrdnom Bogu koji svoju svemoć najviše očituje praštanjem i milosrđem:
- Milosrdni Bože, daj svoj cijeloj Crkvi na čelu s Rimskom prvosvećenikom Franjom, da živi milosrđe kao prepoznatljivo obilježe svoga bitka, molimo te: Gospodine, usliši nas!
- Milosrdni Bože,tvoj sin Isus Krist došao je donijeti puninu života svima, daj da Crkva puninu života živi i svjedoči na cijelom svijetu među svim narodima, molimo te: Gospodine, usliši nas!
- Milosrdni Bože, pomozi svojoj Crkva da preko svih svojih članova diljem svijeta gradi mostove pravednoga mirameđu ljudima, narodima i rasama, molimo te: Gospodine, usliši nas!
- Milosrdni Bože, toliko je razorenih obitelji, razrušenih bratskih i sestrinskih i susjedskih odnosa, srdžbe, rana, nestrpljivosti, konflikata i ratova, daj da svojim milosrđem i zdravom komunikacijom vidamo sve rane našeg društva, molimo te: Gospodine, usliši nas!
- Milosrdni Bože, ukloni svaku oholost i trijumfalnost iz života osoba koji rade u medijima, a daj im duha hrabrosti da odgovorno prenosi zdravi sadržaj svojim čitateljima, slušateljima i gledateljima molimo te: Gospodine, usliši nas!
- Milosrdni Bože, bogataš iz današnjeg misnog evanđelja zbog sebičnosti, zatvorenosti i ne brige za drugoga nije došao u tvoje nebesko kraljevstvo, daj da svi naši dragi pokojnici po Tvojem milosrđu i praštanju dođu u Tvoje kraljevstvo, molimo te: Gospodine, usliši nas!
Svemogući milosrdni Bože, koji si očitovao svoje milosrđe preko svoga sina Isusa Krista, usliši ove naše molitve po Kristu Gospodinu našem. Amen!
TI DIVNI BOŽJI DAROVI
Radio
Na Badnju večer 1906. godine radio-operatori na brodovima u Atlantskom oceanu u blizini američke obale začuli su, na svoje veliko iznenađenje, violinsku glazbu, a zatim i ljudski glas koji je rekao „Čestit Božić“. Glas je pripadao Reginaldu Fessendenu. Bila je to prva, vrlo kratka, „radio emisija“ koju su samo rijetki mogli čuti. Taj događaj označio je početak doba radija.
Charles D. Herrold započeo je 1909. u San Joséu u Kaliforniji prvo redovito (tjedno, potom dnevno) radijsko emitiranje.
U Pittsburghu je 1920. pokrenuta prva američka i svjetska komercijalna radijska postaja KDKA. Samo četiri godine poslije u SAD je bilo već 600 radiopostaja.
Emitiranje radijskog programa započelo je 1922. u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Češkoj; 1923. u Njemačkoj, a potom do kraja 1920-ih u većini europskih zemalja, kao i najvećim zemljama drugih kontinenata.
U našem dijelu Europe prva radijska postaja je bila Radio Zagreb koja se prvi put oglasila 15. svibnja 1926. s Trga sv. Marka. Program je počeo Lijepom našom, koju je na glasoviru odsvirao Krsto Odak, a ravnatelj dr. Ivo Stern i spikerica Božena Begović najavili su početak rada.
Treba istaknuti da se radio razvio u prva dva desetljeća XX. stoljeća primjenom tehničkih inovacija na području radiodifuzije preko izuma N. Tesle, G. Marconija, L. De Foresta te A. S. Popova - na prijelazu XIX. u XX. stoljeće.
Nakon Lateranskih ugovora 1929. papa Pio XI. zadužio je Giuglielma Marconija (fizičara koji je još 1901. uspio prenijeti prvi bežični signal preko Atlantika i kojeg mnogi označuju kao izumitelja radija) da unutar nove Vatikanske države izgradi radiopostaju koja je započela s radom 12. veljače 1931.
Razdoblje od sredine 1920-ih do kraja 1940-ih smatra se zlatnim dobom radija iako bi se to doba, osobito izvan SAD-a, moglo produžiti i na iduća dva-tri desetljeća. U kratkim crtama tako bismo mogli sažeti povijest radija…
Danas se svijet medija i komunikacije mijenja nevje-rojatnom brzinom. Tri medija koja su neprikosnoveno držala primat u XX. stoljeću (novine, radio i televizija) suočeni su s novom digitalnom erom i medijskim carstvom interneta. Nekada se čini da se gotovo sav medijski prostor seli na internet. Novinsko izdavaštvo je to najžešće osjetilo na „svojoj koži“. Toliki poznati dnevnici i tjednici su se kroz posljednjih desetak godina prestali tiskati. Radio i televizija, kao i novine koje se još „ne daju“, velikim se dijelom sele na internet (web) i prilagođavaju svoj izričaj i tehnologiju emitiranja, ali i sadržaje, novom komunikacijsko-informativnom okružju.
Evangelizirati „novu kulturu“
A gdje su u cijeloj toj priči Crkva, gdje svećenici i vjernici, gdje današnji pastoral? Od Drugog vatikanskog sabora (na kojemu je 4. prosinca 1963. proglašen Dekret o sredstvima društvenoga priopćivanja Inter mirifica) Katolička Crkva kroz svoje razne dokumente posebnu pozornost posvećuje medijima masovnog komuniciranja kao divnim Božjim darovima u kojima svoje mjesto treba naći Riječ Božja. I to je prevažna odrednica koju bi svaki svećenik i svaki vjernik trebao imati na umu.
Sveti Ivan Pavao II. kada je govorio o medijima govorio je zapravo o nastanku jedne nove kulture u kojoj živi suvremeni čovjek. „Prvi areopag današnjeg vremena jest svijet komunikacije koji ujedinjuje čovječanstvo čineći od njega, kako se često kaže, globalno selo… Nije, dakle, dovoljno upotrebljavati ih za širenje kršćanske poruke i nauka crkvenog učiteljstva, nego samu poruku treba ugraditi u tu 'novu kulturu' koju stvara suvremeno komuniciranje. To je složeno pitanje jer se ta 'nova kultura' rađa, prije negoli iz sadržaja, iz same činjenice da postoje novi načini priopćivanja novim jezicima, novim tehnikama i novim psihološkim ponašanjima“ (Redemptoris missio). Sve što je Crkva o medijima kazala kroz posljednjih 50-ak godina nemoguće je na ovom mjestu čak ni spomenuti, no treba svakako istaknuti da svake godine, počevši od 1967., nasljednici sv. Petra šalju poruku u prigodi proslave Svjetskoga dana sredstava društvene komunikacije koje se redovito dotiču najvažnijih izazova koje pred Crkvu postavlja svijet medija.
Za nas koji živimo u BiH, ali i Republici Hrvatskoj (no, treba naglasiti još uvijek i u većem dijelu svijeta) radio je i dalje izvor važnih informacija i gotovo svakodnevni gost u našim domovima, na radnim mjestima te osobito u automobilima. Radio odlikuje brzina prijenosa vijesti i drugih sadržaja te nimalo nevažna mogućnost obavljanja i drugih obveza dok pratimo ovaj medij. To s televizijom ili internetom ipak nije moguće. I pored toga što je zlatno doba radija prošlo, njegova uloga je i danas značajna. Njegova relativno brza i jednostavna „fuzija“ preko web-a s novim tehnologijama osigurala mu je nove mogućnosti da dopre do slušatelja današnjice. Danas zapravo govorimo o multimedijalnim web platformama uvijek kada su ozbiljne radiopostaje, televizije ili novine u pitanju.
Kršćansko svjedočanstvo
Koje su radijske postaje dale poseban obol u naviještanju Radosne vijesti na našim prostorima? Kako se danas pastoralno djeluje (odnosno može djelovati) preko ovog medija?
Prije svega mora se istaknuti Vatikanski radio, hrvatski program, koji djeluje od 1947. U olovnim godinama komunističke diktature u bivšoj državi to je bio nezamjenjiv izvor vijesti iz Crkve, izravna poveznica s Papom i Vatikanom, ali i čuvar hrvatskog jezika i kulture, osobito u BiH. I potpisniku ovih redaka još uvijek izviru slike starinskog radio aparata s kraja 70-ih i slušanje u tišini vijesti iz Vatikana. Zanimljivo je da se mjesec dana nakon otvaranja Vatikanskog radija, točnije 15. ožujka 1931., na valovima Radio Vatikana čula hrvatska riječ. Naime, tada je ondašnji rektor Papinskoga hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima u Rimu mons. Juraj Mađerec preveo i pročitao posebnu Papinu poruku vjernicima svijeta prigodom 40. obljetnice enciklike Rerum novarum. Hrvatski je bio jedan od 13 jezika na kojima je prenesena poruka. Dodajmo da se danas program Vatikanskog radija emitira na više od 40 jezika.
Od samih začetaka radija, pokrenute su i vjerske emisije. No, značajniji širenja vjerskih tema na radijske valove posebno je bilo zamjetno u SAD-u gdje se od 1970-ih šire radijske postaje s vjerskim programom, a potom se to prenosi i u sve ostale krajeve svijeta. Pad komunizma otvorio je mogućnost da se vjerski sadržaji emitiraju i budu stalni dio programa prije svega na javnim, ali i na privatnim radijskim postajama u Istočnoj Europi, odnosno i u Hrvatskoj i u BiH.
Tako je Hrvatski katolički radio započeo s emitiranjem programa 17. svibnja 1997. kada ga je blagoslovio i u rad pustio kardinal Franjo Kuharić. Poslije HKR-a na hrvatskom jezičnom području pojavilo se još nekoliko radijskih postaja s nacionalnim koncesijama okrenutih u potpunosti vjerskim sadržajima.
Danas će netko reći da je to dovoljno. Ali prostor djelovanja u medijskom, pa tako i u radijskom svijetu je iznimno velik. Tu se prije svega misli na lokalne i regionalne medije jer javni mediji u RH su već determinirani međunarodnim ugovorima između RH i Svete Stolice. U BiH je i tom pogledu apsolutno nesređena situacija te se ne može govoriti o uređenim odnosima javnih emitera i Katoličke Crkve.
„Vjera na radiju“
No, svako to djelovanje, na spomenutim lokalnim ili regionalnim radijskim postajama, zahtjeva istinsko vjerničko predanje, profesionalnost i puno rada i truda. U svemu tomu mora se posebno podcrtati: Kršćansko svjedočanstvo je prvi i nenadoknadivi oblik evangelizacije. Dakle, to svjedočenje treba biti ono čemu trebaju težiti svi oni koji rade kao promicatelji Radosne vijesti u medijima.
Većina radijskih postaja koje program emitiraju na hrvatskom jeziku u BiH otvorene su za vjerske sadržaja. Na jednom broju njih – moramo naglasiti ne prevelikom – možemo čuti svećenike, redovnice ili laike u tjednim ili povremenim emisijama. Prednost rada na jednom takvom mediju je da se može i treba govoriti o temama koje su od posebnog interesa za neku župu ili kraj. U svemu tomu je problem i što je u cijeloj toj priči, da bi istinski zaživjela, potrebno imati (ako to ne vodi svećenik) vjernika, novinara profesionalca i teologa – u jednoj osobi. A zaista nije lako takvu osobu pronaći. Naravno, radio nije samo izlazak pred mikrofon, čitanje ili govor. Puno je to kompleksniji sadržaj i zato nije čudo da se pojedinci u Crkvi uglavnom teško odlučuju za to djelovanje.
Kako je lijepo dok putujemo čuti vjersku emisiju na nekom „manjem“ radiju koja i vjerski i profesionalno novinarsko-tehnički progovara o nekoj živoj i zanimljivoj temi ili događaju u Crkvi. No, najčešće su na našim lokalnim postajama prisutne povremene vijesti iz Crkve u informativnim programima, ali uvijek ostaje pitanje je li to dovoljno? Može li se više učiniti? Ovo više, najčešće je danas na području bh. biskupija ipak samo iznimka.
Crkva je pozvana ostvarivati evangelizacijsko, misijsko djelo koje joj je Gospodin povjerio. Mediji su stvarnost u kojoj je uronjen čovjek našeg vremena, a time i nezaobilazni izazov za pastoral današnjice. Radio je jedan od medija kojim se može doprijeti i do onih koji nisu u crkvi svake nedjelje: do bolesnih, napuštenih, umornih, obeshrabrenih, pa i mnogih koji traže Istinu i samo su ovlaš čuli za Radosnu vijest… Možda upravo jedna takva emisija, ako to Gospodin želi, može biti pokretač za spas jedne ili više duša…
Recepti se na polju spomenutog medijskog rada ne mogu propisivati. Prije svega potrebna je molitva Gospodinu da blagoslovi jedan takav projekt. Pored toga, potrebna je dobra volja svećenika, časnih sestara i laika u jednoj župi da se pokrene jedna vjerska emisija na radiju, jedan župni listić ili otvori portal jedne župe… S time se otvaraju mnoge mogućnosti pastoralnog rada. Uz to, dakako, ide i dobrodošlo iskustvo osoba koje su sudjelovale u sličnim projektima. I sutra ta emisija, listić ili portal mogu biti vrelo na kojemu će se mnogi napajati. Ili manji broj… Onako kako to Gospodin da.
I još…
Naravno, uvijek se moguće povezati s vjerskim radijskim postajama i preuzeti poneki sadržaj iz njihova programa što može olakšati posao lokalnim urednicima. Koliko će ta emisija trajati opet je na uredništvu, ali u svakom slučaju potrebno je imati bar tjedni ritam, izuzev ljeti kada se ionako mnogi od tih sadržaja vjerojatno mogu i reemitirati.
Za početak će, ako je emisija „prevelik zalogaj“, biti dovoljno i jedno kratko duhovno razmišljanje, od minute ili dvije, za početak ili kraj dana. Kroz vrijeme to može prerasti u emisiju.
Ako je teško to sve pokrenuti obično se može naći novinar, profesionalac ili amater, član te župne zajednice, ili bar netko tko ima dobru volju izvijestiti o životu svoje župe (tu se osobito misli na povratničke – teško razorene župe) koji može vijesti o nekom značajnom događaju poslati u svijet, u one medije koji su je spremni objaviti.
Posebna priča je mogućnost pokretanja produkcijskih kuća koje bi ciljano proizvodile vjerske sadržaje koje bi kasnije mogli preuzimati drugi mediji. Takve kuće postoje recimo u mnogim europskim zemljama (i to ne samo zapadne već i istočne Europe) ili pak u Južnoj Americi. Takvi projekti su puno ozbiljnija stvar, a mogu se razviti pod okriljem pojedine biskupije ili pak nastati kao plod rada vjernika-novinara laika. Takva su iskustva u svijetu. Naravno, ako se osjeti da za takvim čim ima potrebe u jednoj mjesnoj Crkvi.
Blaženi papa Pavao VI. je u Apostolskom nagovoru o evangelizaciji u suvremenom svijetu Evangelli nuntiandi (Naviještanje Evanđelja) napisao o medijima: „…Crkva bi se osjećala krivom pred svojim Gospodinom kad ne bi upotrebljava ta moćna sredstva koja ljudski um svakodnevno čini još savršenijim. Pomoću njih ona poruku koju čuva 'propovijeda na krovovima'.“
Piše: Brane Vrbić