SV. TEREZIJA BENEDIKTA OD KRIŽA, djevica i mučenica (9.8.)

SV. TEREZIJA BENEDIKTA OD KRIŽA, djevica i mučenica (9.8.)

Hoš 2,16b.21-22: Prorok Hošea djeluje u VIII stoljeću pr. Krista pod kraj vladanja kralja Jeroboama II, i skori pad Samarije 721. g. Njegova glavna tema je nevjernost Izraela i čvrstoća Božje ljubavi unatoč izraelske nevjernosti. Zemlja se odala nevjernosti, i bludu, pa je sve ličilo kao njegov raskopani brak. Simbolika je dovoljno jasna. On gleda na svoj narod kojeg je Bog toliko okitio darovima vjernosti kao što to čini Zaručnik u braku. Na temelju svoga osobnog iskustva ustanovio je, da slika braka izvrsno prikazuje odnose između Boga i njegova naroda. Zato predstavlja izvrstan dijalog Boga s narodom, kakav je gotovo redovit u bračnoj zajednici.
Prorok vidi stanje svoga vremena i vremena koje dolazi kao 'ZLOČIN I KAZNU'. Malo je onih koji su smjeli tako oštro i tako otvoreno reći o mnogim zloupotrebama. Današnji odlomak Hošeine knjige govori o kajanju naroda i Božjem odgovoru. Sve se odvija u lijepom i književno dotjeranom dijalogu. A kajanje je posljedica teške zloupotrebe kulta. Štovali su druga božanstva, nedostojno prinosili žrtve, u čemu prorok vidi prekid Saveza s Bogom. „Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.“ To bi trebali znati svećenici. 
Bog ide i dalje te obećava da će Izraela ponovno vratiti u edenski mir i harmoniju (2,18), u vrt u kojem će ljubav između Boga i njegova naroda biti kruna i ispunjenje ljubavi prvog ljudskog para. Evo kako on to kaže: „Zaručit ću te sebi dovijeka, zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu“ (2,21-22).

Mt 25, 1-13: Današnje Evanđelje nastavlja Isusov prikaz mudrosti življenja u prispodobi 'mudrih i ludih djevica'. Isus jednostavno kaže: djevice nisu nerazborite, nego 'lude' , jer su se izložile velikoj šteti. Poruka je usporedbe jasna, u vječno blaženstvo treba nastojati ući, stoga je mudro biti za njega pripravan. Poziv može doći nenadano. Kraljevstvo Božje je neizrecivo vrijedni biser, a šteta bi bila ne nadoknadiva ako se izgubi. Zbog sadašnjosti se ne smije izgubiti budućnost, to ne bi bilo mudro.
Evo kako kasnije Pavao vidi svjetsku i kršćansku mudrost:
Apostol postavlja jasnu tvrdnju: što je svjetska i kršćanska mudrost, i kaže: „Govor o Križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila Božja.“ Za njega je jasna činjenica, ljudska mudrost je kratkog dometa, ako ona Boga nije mogla otkriti iz svega stvorenoga, zato se svidjelo Bogu ludošću spasiti vjernike. Za Pavla je Isusov Križ i naviještanje raspetoga uskrslog Gospodina, središte Evanđelja. U Križu je Božja snaga iz koje izvire tajna Božje mudrosti. On je Božja ljubav i solidarnost sa svim ljudima i ta Božja blizina ostaje uvijek potpora ljudskog slabosti i nemoći. „Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.
Odlučujući susret vjernika s Isusovim križem događa se u sakramentu krštenja. Krštenjem vjernik biva razapet s Kristom, kako bi mogao s njime živjeti. Krštenjem u čovjeku umire sve ono, što ga rastavlja od Boga, od sebe samoga i od svijeta. Tako počinje novi život s Raspetim. I to je Božje djelo, djelo Božje mudrosti i Božje snage. Pavao ne samo da polaže kamen temeljac , koji je jedini mogući temelj, a to je Isus Krist, on daje uputu kako će rastaviti bitno od sporednog, jer sve nebitno bit će odbačeno i spaljeno o danu suda Božjega.