Grijeh je loš primjer i djeluje zarazno (u.6.tj.k.g.)

Grijeh je loš primjer i djeluje zarazno (u.6.tj.k.g.)

Post 6, 5-8; 7,1-5.10: Šesto poglavlje Knjige Postanka govori o dobrano rasprostranjeno zlu na zemlji. I ono što je najgore čovjek napreduje u svojoj pokvarenosti. A strpljivost Božja je iscrpljena stanjem „kako je svaka pomisao u čovjekovoj pameti uvijek samo zloća“. Jahve se „pokajao i u svom srcu ražalostio što je načinio čovjeka na zemlji.“ Odlučio je potpuno izbrisati ljudski rod s lica zemlje. Ali je odjednom nastupilo njegovo milosrđe i „Noa je našao milost u očima Jahvinim“. Jahvist na temelju stare pučke predaje o potopu prikazuje Božji sud nad grijehom. To je u izvjesnom smislu pravi posljednji sud u kojem se očituje spasiteljska volja Božja više negoli u drugim prizorima. Noina obitelj i životinjski parovi spasili su se u korablji, koja je znak Jahvina nauma da spasi ostatak, te da od njega načini novi početak povijesti. Jahve je vidio da su čovjekove sklonosti zle, stoga je pripustio potop, jer su misli čovjeka opake od njegova početka.

Mk 8, 14-21:Jučer smo rekli da Isusa ne slušaju samo oni dobronamjerni, nego i oni kojima se kosa na glavi diže zbog njegovih riječi i djelovanja. Takvi obično uvijek traže više za dokaz da je Isus „Netko“, tko je drugačiji od njih. Oni traže znamenje s neba što bi potvrdilo Isusovo mesijanstvo. Isus to odbija jer njegovi protivnici nemaju nakane vjerovati mu, nego „da ga kušaju“. Kao nekad Sotona, tako ga sad kušaju farizeji. Oni su na istoj liniji, i u srodstvu. Iza njih Isus vidi starog napasnika, i kad god se s njim sretne, duboko uzdahne. Kao i prije, Isus odbija zapovijed da se pokaže Mesijom, kad i kako oni hoće. Njegova su djela Božja djela, i njih može prepoznati samo onaj koji prima Božju riječ. Isus je ovdje jasan: Farizejski je kvasac njihov opak nauk, kao i Herodov razvratan život. Sve je to loš primjer i djeluje zarazno. Herodova se pokvarenost posebno očitovala u preljubu, rodooskvrnuću, ubojstvu i bezboštvu. Takvih se ljudi i njihova nauka, učenici moraju čuvati, ako žele sačuvati novu lađu – Crkvu.