Što je spona i jamac čvrste veze Boga i čovjeka, a osobito čovjeka s bližnjim? (9.1.1021.)

Što je spona i jamac čvrste veze Boga i čovjeka, a osobito čovjeka s bližnjim? (9.1.1021.)

1 Iv 4, 11-18: Biti na izvoru istine, na izvoru vode, na izvoru života, na izvoru ljubavi, znači potegnuti ono što je izvorno, a važno za život. Apostol Ivan i dalje utvrđuje kršćanski izvor ljubavi i vjere. Kratak je i jasan, da jasniji ne može biti, kad kaže: „Bog je ljubav“, „Bog je Svjetlost“. Čovjek može i svojim umom dosegnuti da postoji izvor svemu što je stvoreno, ali sada Stvoritelj sam preuzima inicijativu šaljući svoga Sina jedinca na svijet da mi imamo život, zadobijemo oproštenje grijeha, te postanemo onakvim kakve nas je Bog od iskona izvorne stvorio. Ova jasnoća i ljepota dolazi do vrhunca kad Ivan kaže: „Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.“ Iz ovoga proizlazi praktično pravilo života: Svatko tko tvrdi da ljubi Boga, a mrzi braću i sestre kršćane, lažac je. Izravna dokučivost Boga je ne moguća. Nego se zajedništvo i gledanje povezuju s ljubavlju u Duhu koji je razliven u srcima našim. To je originalno stanje Djece Božje. Apostoli su u Isusu vidjeli Oca. To propovijedaju i svjedoče. Preko Isusa se ostvaruje zajedništvo s Bogom dok u svemu tom pomaže vjera u Krista, Sina Božjega i bratska ljubav. Antikristi nemaju niti jedno niti drugo, jer ljubav je Božja postala vidljiva u Kristu. Tako smo je upoznali, stoga, vršenje zapovijedi ljubavi i posjedovanje Duha Božjega omogućuje povezanost s Bogom i ostajanje u Bogu.

Mk 6, 45-52: Jučer smo vidjeli Isusovo čudo: „umnažanje kruha“. Danas imamo drugo čudo: „hodanje po vodi“. Događaji su za apostole nesvakidašnji i bez ikakvog ranijeg iskustva. Današnje čudo možemo gledati kao „Bogojavljenje“, jer božanski Isusov identitet ne samo da se očituje u izvanrednim interventima kroz čudesa, nego i Isus daje odgovor „Ja sam!“ Za apostole, sve je to nešto nad naravno, i po prvi put u sasvim novim okolnostima vide nešto nesvakidašnje, pa nije čudo da su zbunjeni i ne razumiju što se ustvari događa. Ipak uz začuđenost postoji i sve veće oduševljenje. Čudo se je dogodilo između tri i šest sati ujutro. Bilo je to drugo čudo koje pritišće Isusove učenike na zaključak: Isus nije obični prorok, nego Bog.