Nebo stalno dodiruje Zemlju i očekuje nas, tako je Bog uredio život i stvoreni svijet koji služi životu (XXXIV.tj.sub.)

  • Ispis

Nebo stalno dodiruje Zemlju i očekuje nas, tako je Bog uredio život i stvoreni svijet koji služi životu (XXXIV.tj.sub.)

Otk 22, 1-7:Jučer smo završili odlomak Knjige Otkrivenja s Ivanovom porukom: „Evo vidim novo nebo i novu zemlju“, a u današnjem odlomku Ivan daje nadomjestak za opustošeno prvo nebo i prvu zemlju, s novim nebom i novom zemljom. On vidi Novi Jeruzalem koji silazi s neba kao zaručnica nakićena za svoga muža. Ako je stari čovjek upao u grijeh i nije imao pristupa novom vrelu života, sada je zabrana dokinuta otkupljenjem Jaganjca Božjega, čiji život izvire iz prijestolja Božjeg. Svoju slobodu čovjek više neće zloupotrijebiti, jer Uskrsli neprestano zrači iz sebe svjetlo bez sjene i svetost, a njegov Duh sve posvećuje. Tako Krist na svršetku svega, svijet vraća na svoj početak. Nebeski je Jeruzalem, ponovo nađeni raj. U njemu je čisti izvor života. Umjesto jednog stabla života koje daje plodove besmrtnosti, nalazi se cijeli nasad takvih stabala dostupnih svima. Stanje nesavršenog svijeta u izvoru rijeke života postaje vječno savršeno stanje. U novom Jeruzalemu nalazi se Božje prijestolje. To je znak bliske Božje nazočnosti i najuže povezanosti s izabranim narodom. U nebeskom Jeruzalemu nema ni hrama ni sunca ni mjeseca, jer Gospodin Bog i Jaganjac, su njegovo trajno svjetlo i ničega nečistog nema u gradu. Kao u prvotnom raju zemaljskom, rijeka vode života protječe kroz grad i natapa stablo života, a sveti će tu živjeti zauvijek. Na zemlji ni jedan čovjek nije mogao vidjeti Boga, a sada će ga sveti gledati licem u lice. Na drugoj strani osuđenici će vječno trpjeti. Možemo zaključiti, kako smo stvoreni kao stvorenja na zemlji, ali stvoreni smo i za nebo, i ništa manje od toga. U vremenu smo bili stvoreni kao Adam i Eva, ali ne da ostanemo u zemaljskom raju, već da budemo uzneseni u vječni život Boga samoga. Sada nam se nebo otkrilo smrću i uskrsnućem Isusa Krista i ostvarilo zajedništvo za koje nas je Bog stvorio. Sada nebo dodiruje zemlju, i očekuje nas. Isus Krist nam govori: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom“ (Otk 3,20).

Lk 21, 34-36: Susret s Gospodinom predviđen je kao neminovnost. Tako je Bog uredio život i stvoreni svijet koji služi životu. To za kršćane nije iznenađenje i ne smije biti. Isus sada vidi pred sobom završetak svoje zemaljske misije, vidi i posljedice toga strašnog čina raspeća za one koji će ga suditi i raspeti. On vidi razorenje staroga Jeruzalema i njegovih nevjernih stanovnika. Josip Flavije, rimski povjesničar i očevidac razorenja Jeruzalema i stradanja, navodi da se radi o 1.100.000 tisuća Židova stradalih u opkoljenom gradu. Ima razloga zašto Isus upozorava svoje da budu budni i osjetljivi, za sve zemaljske događaje i naglašava budnost i osjetljivost, na konačni susret s njime da mognu stati pred Sina Čovječjega. Zbog svoje budnosti, kršćani su, njih 144.000 nekim znakom Božjim upozoreni da bježe iz grada Jeruzalema, i bili su spašeni. Stoga, uvijek molite, i budite budni.