Vrata su otvorena za novi nebeski Jeruzalem (XXXIII.tj.sub.)

  • Ispis

Vrata su otvorena za novi nebeski Jeruzalem (XXXIII.tj.sub.)

Otk 20, 1-4. 11-15; 21,1-2: Za Ivana su kršćani definitivno prigrlili Novi savez, koji je na neki način zaključio onaj Stari, ali isto tako ga i uključio. Razumjeti Stari savez možemo jedino ako imamo ključ Novoga saveza i to je ono što Ivan ostavlja u Knjizi Otkrivenja, kao važne i snažne smjernice za buduće vrijeme. Svi koji hode Božjim putem, oni idu na brdo Sion. Upravo na njemu teče liturgijski bogoštovni život Izabranog naroda, ali tu na novom Sionu, otpočinje i Novi savez. Novi Sion preživljava razorenje Jeruzalema, a to je mjesto Posljednje večere Gospodnje i silaska Duha Svetoga na apostole i Crkvu. Veoma je važno znati da se ovdje otvaraju vrata za sveopći Novi nebeski Sion, Novi Jeruzalem. Tu su nebo i zemlja sjedinjeni u Kristovom božanskom djelu križa i uskrsnuća, a ono se stalno, kao vječni 'memorijal', obnavlja u Euharistiji. Onako kako Ivan vidi događaje prošle i sadašnje, u koje na svoj originalan način ucjepljuje buduće, te istodobno gleda, kako je sotona podvrgnut čvrstoj Božjoj vlasti i duše mučenika, ali ne svih kršćana, što je važno za ranu progonjenu Crkvu, kako uskrišene kraljuju s Kristom kroz tisuću godina. Broj tisuću kod Židova je simbol nekog duljeg vremena da se pokaže potpuna Božja vlast nad sotonom i da se obilato nadoknade sve zemaljske muke mučenika. Po isteku toga razdoblja, sile zla navaljuju na Božji narod, ali bivaju poražene zajedno sa sotonom i njegovim saveznicima. Slijedi opće uskrišenje, svaki se čovjek pojavljuje pred Bogom i podvrgava sudu. Presuda glasi: život ili smrt. Naglasimo, apostol Petar, ovakvo stanje gleda kao novo nebo i novu zemlju, a Ivan ide korak dalje, te opisuje to stanje slikom zemaljskog raja. Novi će život biti kao beskonačan svadbeni dan, najsretnije i najradosnije vrijeme za Božji narod. Ništa ga više neće moći zasjeniti, ni bol, ni plač, ni rastanak, pa čak ni noć, jer Bog će biti stalno svjetlo i stalno prisutan, 'bliz'. Nećemo znati za grijeh ni izvan nas, ni u nama samima, on nas neće više vući nadolje, neće više raskidati naš odnos s Bogom. Evo, sve činim novo! A ja već vidim novo nebo i novu zemlju, kaže Ivan.

Lk 21, 29-33:Ono o čemu Ivan piše, kad je u pitanju konačna preobrazba svijeta, to Isus prije njega ostavlja kao opomenu, jer vrijeme i sat zna samo Otac nebeski. Ipak slušatelji trebaju znati iščitavati znakovlje neba i zemlje, i iz tih znakova prepoznavati 'konačno vrijeme'. Ništa se neće dogoditi dok se 'sve ne zbude', tj. dogodi. Sve stvoreno ima svoje vrijeme nastanka, vrijeme trajanja i novo vrijeme preobrazbe, ili svršetka onog starog. Jedno samo neće proći nikada, a to su Božje riječi. One su vječne poradi onoga koji je vječan.