Nema sumnje, grijeh je zajednička nevolja svih ljudi

  • Ispis

Nema sumnje, grijeh je zajednička nevolja svih ljudi  (XIX.tj.pon.)

Ef 2, 1-10: Pavao je ushićen spasiteljskim Božjim naumom koji je ostvaren u nama. Nema sumnje, grijeh je zajednička nevolja svih ljudi, a spasenje se postiže Božjom milošću u „Kristu Isusu“. Ono se prihvaća vjerom, a služi Bogu na slavu. Kristovo uskrsnuće odjekuje u svim ljudima. Stoga, i pogani, i Židovi jednako trebaju spasenje i jednako su nemoćni da ga svojim silama postignu. Pavao se izražava slikama i pojmovima u tijeku onoga vremena, pa govori, kako uz Božju silu djeluje i Eon (gospodar zračnog prostora) koji je neprijateljska sila i to je duh koji djeluje u onima koji odbacuju vjeru. Takvi svijet poimaju kao boga i potiču svijet da u nj vjeruju. Pavao kaže: takvima smo i mi, kao djeca gnjeva, nekada pripadali, jer je čovjek po naravi nemoćan da izbjegne grijeh, pa time i kaznu Božju. Pozadina je svih ljudi do dolaska Krista življena u slici crne boje. Prevažno je stoga, svim vjernicima, upisati u svijest koliko je to bio bezizlazan položaj u kojem je stajao cijeli ljudski rod. Zahvalnosti prema Bogu, koji je po Kristu podario spasenje, nema kraja. Nukleus se spasenja ostvaruje po vjeri na krštenju. Ali to nije sve. Spasenje se „po vjeri“ proširuje na cijeli život krštenih. Ono se mora nastaviti u djelima ljubavi što ih moraju izvršiti u mističnom tijelu kako bi, i oni, i tijelo živjeli. Recimo to još jednom jednostavnim jezikom. Naša grešna narav nije dopuštala da budemo prijatelji Božji, a odvojenost od njega je vječna smrt. Ali Krist uzima na sebe našu smrt, tj. grijehe, koji nas odvode u smrt, i Bog nas je obdario novim životom u Kristu, te nas uključio u svoje novo stvaranje dajući nam moć da sudjelujemo u ostvarivanju njegova nauma. Bog nas je dakle „suoživio“ s Kristom, i u kojima je njegov Duh, Eon-sile zla, ne mogu djelovati.

Lk 12,13-21: Isus, u primjeru o krivom samopouzdanju bogatog čovjeka, poručuje da čovjek može biti bogat, ali imetak ne jamči nikakvu budućnost života poslije smrti. To je jedna od zamki koja postaje zabluda. Druga zamka je, da bogatstvo nije dobro sabirati samo za sebe, jer onda je ugrožena ljubav prema bližnjemu i odgovornost za siromašne kao i vertikalna dimenzija budućnosti u Bogu. Stoga Isus ostavlja jasnu poruku: ono što ne jamči život, tome ne želim biti sudac. Neka to rade sinovi ovoga svijeta.