Ako grijeh ne vlada u našem smrtnom tijelu, zaista smo sinovi Božji (XXVIII.tj.pon.)

Ako grijeh ne vlada u našem smrtnom tijelu, zaista smo sinovi Božji (XXVIII.tj.pon.)

Gal 4, 22-24.26-27.31-5,1: Iz teksta kojeg danas čitamo, osjećamo: Pavao ima mnogo toga za reći, ali je riječima nemoguć sve izraziti. Zato pravi kratku alegorijsku usporedbu „Dvaju Saveza“ u slici Hagare i Sare. Abraham je imao dva sina: jednoga od 'ropkinje' i drugoga od „slobodne“. Hagara, ropkinja označava Sinajski Zakon i naravni red, te sadašnji Jeruzalem koji je majka svih robova. Sara, slobodna po kojoj ide obećanje vjere i Duha Svetoga, koji ukazuje na nebeski Jeruzalem i majka je slobodnih. Tko dakle odbija Krista, rob je zajedno s palestinskim Jeruzalemom, dok su kršćani slobodni građani nebeskog Jeruzalema. Stoga, svaki se dan od Abrahama rađaju oni, koji čine Abrahamova djela. Od egipatske ropkinje rađaju se oni koji opet u strahu imaju duh ropstva. Od slobodne se Sare rađaju ljudi koji su primili Duha posinovljenja. Tu nam je slobodu darovao Krist. Stoga, sluga ne ostaje zauvijek u kući, dok sin ostaje zauvijek i on postaje baštinik. Ako smo robovi grijeha rodila nas je Hagara. Ali ako grijeh ne vlada u našem smrtnom tijelu, zaista smo Božji sinovi. I onaj prvi Savez nije bio vječan, i imao je zadaću pripremiti, i ljude, i teren za onaj vječni Savez u Isusu Kristu. Sve prolazi, kaže Isus, ali moje riječi nikada neće proći. Isus je Riječ Božja, a Bog je vječan. Silno mnoštvo od nerotkinje nasta i možemo govoriti o kršćanskom mnoštvu koje nosi barjak križa po cijelome svijetu, dok se po gradovima cijelog svijeta, nađe tek pokoji Židov. Sve se to ispunilo još od onoga dana kada su apostoli na trgu krstili mnoštvo naroda. Zato Pavao i kaže da smo, kao i Izak, djeca obećanja. Stoga braćo moja, nismo djeca ropkinje nego slobodne. Za slobodu nas Krist oslobodi, i ne dajte se ponovo u jaram ropstva.

Lk 11 29-32: Na Isusovom PUTU prema Jeruzalemu, sve je više naroda. Mnogo je postaja, i mnogo održanih govora. Njegovi kritičari traže da nekim znakom s 'neba', dokaže svoje poslanje s neba. Takvima Isus spočitava opakost i okorjelost, koja opterećuje ovaj naraštaja i njemu će se dati samo „Jonin znak“. Taj znak ima dvostruko značenje. Jona, koji je Božjom snagom spašen nakon tri dana, tako će i Isus nakon tri dana uskrsnuti. Jonino djelovanje spasit će Ninivu, a Isusovo djelovanje odrazit će se na čitavi svijet iz kojeg će sve proslavljene privesti Ocu Nebeskom.