Kršćanska ljubav, uvijek je osnova za dobra djela

Kršćanska ljubav, uvijek je osnova za dobra djela (XXIII.tj.čet.)

1 Kor 8, 1-7. 11-13: Između mnogih pitanja, koje Korinćani dostavljaju Pavlu u Efez da na njih odgovori, nalazi se i pitanje „o mesu žrtvovanu idolima“, koje se nakon žrtvovanja nudi svima na prodaju. Iako je i ovo, kao i prijašnja, pitanje iz svakodnevnog života proisteklo iz još nedovoljno shvaćene nadnaravne novosti kršćanskog života. Stoga se u pitanjima stalno vraćaju na naravnost religije, a Pavao u odgovorima stalno ponavlja da budu ono što jesu, nova stvorenja u Kristu. I ovaj put Pavao ne koristi previše mudrost i znanje, nego je praktičan u odgovorima, pa kaže: Budući da bogovi ne postoje, nego je samo jedan Bog, Otac i izvor iz kojega potječu sve stvari, uopće nije važno što je neka hrana žrtvovana bogovima. Drugim riječima, niti što gubite ako ne jedete, niti što dobivate ako jedete. Ipak, za Pavla je važno razborito odgovoriti na ovo pitanje zbog zabrinutosti za one tek obraćene i slabe u vjeri. Oni mogu misliti, ako su za stolom i jedu meso žrtvovano idolima, da su počinili grijeh idolatrije. Što bi značilo štovanje lažnih bogova. Zato budite oprezni, kaže Pavao, da ne bi sablaznili „slabe vjernike“. Ovdje Pavao upozorava da samo znanje: što nešto znači, nije dovoljno, jer ga znanje može učiniti oholim i umišljenim, nego je daleko važnija ljubav kojom izgrađujemo druge. Ako bi blagovanje dovelo do toga da oni slabi budu sablažnjeni i zgriješe, iz ljubavi prema njima bolje je ne jesti. Pavao će kasnije to još naglašenije reći riječima: „Ne budite sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj (10,32). Nikada se ne smije zaboraviti stvarnost sablazni i dati drugima prigodu za grijeh. Pavao zaista svoje vjernike poziva na posvećenost Isusu koja uvijek stvara profinjen osjećaj brige za ljude krhke savjesti. Tako Pavao pomaže vjernicima da s naravne prakse življenja prelaze na vrhovni zakon kršćanskog života, a to je Ljubav.

Lk 6, 27-38: Zbog moguće manipulacije, s načelima kršćanskog djelovanja koje Isus iznosi u svom Govoru „osam blaženstava“, danas Isus polazi od samog zakona Ljubavi kojega učenici trebaju poput Svevišnjeg živjeti, jer su i sami „sinovi Svevišnjeg“. Ljubav prema neprijateljima i slijediti iskazano Božje milosrđe, bio bi novi Put u ovome svijetu. Nasljedovati Krista i činiti dobro onima koji vas mrze, koji vas proklinju, koji vas zlostavljaju, zaista je velika novost jer se time dokida stari „zakon osvete“, koji je glasio: „Oko za oko, zub za zub...“ Uvodi se milosrdna ljubav kao vrhunsko načelo djelovanja. Ako tako nije, kaže Isus, vi ostajete u poganskom svijetu, a učenici Kristovi trebaju biti milosrdni kao što je milosrdan sam Bog Otac. Ljubav mora pokazati plodove dobrih djela.