Ako život teče s vjerom i ljubavlju, život ima nadu

  • Ispis

Ako život teče s vjerom i ljubavlju, život ima nadu (XIV.tj.pon.)

Hoš 2, 16.17-18.21-22: Za vrijeme kraljevanja Jeroboama II. (783-743) Jahve pozva drugog proroka, Hošeu, da ispuni svoje poslanje u Izraelu. Malo je mlađi od Amosa, i on je navijestio skoru propast sjevernog kraljevstva, vojnički poraz i izgnanstvo. Kod Hošee pojam o Bogu je suvremeniji, bliži našem poimanju. On govori o Bogu ne samo da kažnjava grešnike, nego im istodobno i oprašta. Drugim riječima on ih voli. Ljubav je, dakle, Hošeina nova riječ. Kao ni jedan drugi prorok shvatio je tu istinu i izrazio ju je u cijelom svojem propovijedanju. Slijedeći upute Jahve, oženio se nevjernom ženom Gomerom. Hošea se tako našao u neobičnom položaju. On kao vjernik, prorok ljubavi, oženio se ženom koja ga je varala s drugim ljudima. A on se nije trudio skrivati sramotu. Tako je prorok uhvaćen u javnoj sablazni. Hošein brak imao je različita značenja. Prije svega htio je oglasiti nevjernost Izraela. Izrael je napustio svojega Boga i štovao sve vrste stranih božanstava. Upravo kao Gomera, Hošeina žena, zaboravio je na Gospoda, onoga koji koji ga je oslobodio iz Egipta da bi se posvetio svetoj prostituciji i drugim lošim navikama što ih je naučio od susjednih naroda. Ali Hošein je čin htio biti znakom nade. Kao što je prorok poveo sa sobom nevjernu ženu, tako ni Bog neće zauvijek ostaviti svoj narod. To je drugi vid Hošeine poruke: ljubav je jača od nevjernosti. U nagovještaju kazne nazire se već nada u spasenje.

Mt 9, 18-26: U današnjem Evanđelju Isus liječi ženu koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja i uskrisuje umrlu kćer glavara sinagoge. Kao i kod Hošee, i kod Isusa u ozdravljenju bolesne žene, prikazana je obiteljska tragedija. I u jednom i u drugom slučaju dijagnoza je bolest, ali lijek ne djeluje isto. Hošea u slici svoje bolesne i grešne žene i u slici bolesnog i grešnog naroda, vidi potrebu obraćenja i vjere, ali i vjera i ljubav izostaju. Njemu je jedino ostala nada. Žena iz Isusova slučaja ima toliko vjere, da ako bi se samo dotakla skuta njegove haljine, spasila bi se. To se i dogodilo, zato joj Isus govori: “Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.“ I to nije dovoljno, evanđeoska poruka predstavlja i uskrisenje Jairove kćeri, čime ovo čudo dovodi, ne samo do zdravlja, nego i do uskrsenja na novi život. Treba istaknuti kako su obiteljske tragedije vrlo često ishodišna točka propasti, ali i čvrste vjere, koja se uvijek rađa iz predanog života za druge, a time i života u čvrstoj ljubavi. Tako nada života, pobjeđuje beznađe.