Valja se vazda družiti s Riječju Božjom, a glas Božji u nama, ne ušutkavati

Valja se vazda družiti s Riječju Božjom, a glas Božji u nama, ne ušutkavati (IX. tj. pet.)

2 Tim 3,10-17: Sv. Pavao, gotovo uvijek u svojim porukama stavlja poruku, Isus živi. Njegov put kroz patnje i smrt do uskrsnuća, je put spasenja i njegovih učenika. Ako su okovi na rukama, nisu na Riječi koju propovijedaš, a smrt s Kristom jamči i život s uskrslim Kristom. Drugim riječima, nije jednostavno biti kršćanin, ali Apostol mora trpjeti za Radosnu vijest, jer kroz nju prepoznaje silni znak Božje pomoći. Zna Pavao da će Timoteju biti potrebno mnogo odlučnosti da se ne izgubi u svakodnevnim brigama i beskorisnim raspravama koje redovito vode do podjela. Time Pavao skreće pažnju kako su na obzorju teška vremena, a s njima dolaze i velika iskušenja. Ali prava istina je: ne dolazi svatko do kraja tko dobro započne, jer Istina Evanđelja zna bježati od neistinitih usta. A evanđeoske se istine Apostol mora čvrsto držati, ako želi voditi pošten život koji je nužan za spasenje. Riječ Božja jest jasna, ali ne mora uvijek biti dopadljiva, zato Pavao moli Timoteja, da ostane ono u čemu je poučen još od malena. Očito da Pavao dobro poznaje obitelj iz koje je potekao Timotej, poznaje i njezin kućni obiteljski odgoj po Pismu koje je bogoduho i korisno za poučavanje. Apostolov život i djela moraju rađati plodovima: vjernosti, strpljivosti, postojanosti u progonstvima i patnjama. Jaka ljubav i snažno predanje vodi nas uvijek u korak s onim koji nama vjeruje i kojemu mi vjerujemo. Tako Apostol svoju vjeru i apostolsku zauzetost hrani druženjem s Riječju Božjom.

Mk 12, 35-37: Pismoznanci imaju problem, ne znaju tko je Krist. Najlakše je dati prizemljen odgovor, što u ovoj zgodi i čine: Krist je sin Davidov. Isus nije bez odgovora, niti u prethodna tri pitanja postavljena u Hramu, tako i sada odgovara: „David, Sina Božjeg zove Gospodinom, kako mu je onda sin“. Na Isusove odgovore, pismoznanci zašute. Imao je Isus razloga poručiti svojim učenicima: „Čuvajte se pismoznanaca….“