Kako izgleda predložena Božja „socijala“, a kako ljudska

Kako izgleda predložena Božja „socijala“, a kako ljudska (pon. 7.tj.k.g.II.)

Jak 3, 13-18: Jakov se zaista trudi pomoći ispravnoj kršćanskoj mudrosti življenja, koja je životna i znatno se razlikuje od one svjetovne. Potrebe bližnjih u nevolji, uvijek obvezuju pružiti pravedno rješenje. Samo takav život pokazuje da je netko mudar jer je odraz „savršenog Zakona“. Takav život uvijek je poduprt „odozgor“ od Boga. Ne propušta Jakov istaknuti da je ovaj svijet zanesen prestižom i potvrđivanjem svojih prava, a to ga vodi u bolesne ambicije i sebičnost, što se može nazvati samo zemaljskom mudrošću, nikako nebeskom. Jer pred Bogom je mudar onaj koji je nesebičan i brižljiv prema drugima. Da bi znali da je netko mudar, treba gledati kako se ponaša i kako radi, jer njegova skladnost riječi i djela odražava uvijek i pravednost koja je neophodna za skladan život u obitelji i njegovom društvenom zalaganju, osobito u politici.

Mk 9, 14-29: Evanđelist Marko, bio je učenik sv. Petra, na kraće vrijeme i sv. Pavla. Petra je pratio u stopu i sve što je Petar propovijedao, Marko je s velikom pozornošću bilježio i tako je nastalo Markovo Evanđelje. Nakon Petrove smrti 64 g. p.Kr. Marko je otputovao u Aleksandriju te nastavio i sam propovijedati. U Aleksandriji postat će i biskup, a svojim će djelovanje kroz mnoge godine udariti prve temelje rađanja velike Crkve u Egiptu i Africi.
Današnji odlomak Markova Evanđelja, uzet je iz vremena Isusova djelovanja izvan Galileje i to nakon velikog događaja na brdu Preobraženja. Tu su prisutna trojica učenika, a ostali su ostali među narodom. Njima je doveden jedan gluhonijemi dječak (najvjerojatnije padavičar) da ga ozdrave, ali oni to nisu mogli učiniti. Kad je Isus stigao s brda Preobraženja susreće obostranu kuknjavu. Ponajprije, tuži se otac dječaka da ga njegovi učenici nisu mogli ozdraviti. Zatim se tuže učenici, kako to da ga mi ne mogosmo izagnati, misleći na zlog duha ove bolesti. Kako je Marku važan Isusov pristup svakom čovjeku u nevolji, on i ovaj put ne propušta istaknuti tu Isusovu ljubav prema jednom Padavičaru. Sila zla, iskazana u bolesti dječaka, mora ustuknuti pred Isusovom riječi, kao snagom dobra. Ne propušta Marko istaknuti nedostatak vjere kod oca od dječaka, i kod samih učenika, zato Isus i govori: „O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama?... Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.