Petre, učvrsti svoju braću

Petre, učvrsti svoju braću   (KATEDRA SV. PETRA)

1 Pet 5, 1-4: Da bi razumjeli današnji tekst iz Prve Petrove poslanice moramo nešto barem okvirno znati o sv. Petru. Njegovo pravo ime je Šimun, ali će mu Isus, kod promjene poziva, promijeniti ime u Petar (stijena). On je uvijek prvi na popisu Dvanaestorice Isusovih učenika. Evanđeoski tekstovi jednoglasno govore da je on zanijekao Isusa u opasnosti da i sam bude uhićen i time prekršio vjernost Isusu. Ali, nakon ukazivanja uskrslog Isusa Petru, on je ponovno postavljen prvakom i imao je prvih nekoliko godina vodeću ulogu među Isusovim sljedbenicima u Jeruzalemu. Bio je najaktivniji misionarski djelatnik među Dvanaestoricom. Prvi je prihvatio nove skupine u kršćansku zajednicu i od tada je Petar za Pavla bio mjerilo djelovanja. Petar je među mnogim svojim suradnicima osobito imao vjernog prijatelja Marka. Marko će i napisati Evanđelje na temelju onoga što Petar govori. I to je najstarije Evanđelje. Petar predsjeda na Jeruzalemskom saboru 49 g. kada se odlučivalo o ulasku pogana u kršćansku zajednicu. Nakon toga bio je biskup u Antiohiji, te u Korintu i Rimu gdje će i završiti mučeničkom smrću za cara Nerona oko 64 g. Slika o Petru ostala je izuzetno važna i jaka i nakon njegove smrti. Tu su i dvije poslanice naslovljene na Petra. U današnjem odlomku njegove poslanice on sprovodi ono što mu je Krist rekao: „Učvrsti svoju braću“ (Lk 22,32). Evo kako on to čini kao svjedok Kristovih patnja i zajedničar slave koja se ima očitovati: Pasite povjereno stado Božje dragovoljno ne prisilno, oduševljeno ne gospodarski, nego kao uzori stada.

Mt 16, 13-23: Ako je prvi Zakon ispisan na kamenim pločama po riječima Božjim, onda je Novi Savez sišao među ljude ispisan u osobi Isusa Krista. Danas u Evanđelju, Objava upravo to govori. Isus je u Cezareji. Odabrano mjesto za Objavu nije slučajno. Cezareja je veliko termalno kupalište i ljudi su tu sa svih strana. Cezareja je pogansko mjesto s velikim poganskim svetištem, usred kojega učenici otkrivaju, tko je Isus Krist. Povod za Objavu da je Isus Krist, Sin Boga živoga, je Isusovo pitanje: „Što govore ovdje toliki ljudi, tko je Sin Čovječji?“ Isus je svojim životom i djelima svratio na sebe veliku pozornost. Zato mnogi u njemu vide uskrslog Ivana Krstitelja. Ostali drže da je Ilija, ili Jeremija, jer su držali da će se oni ponovo vratiti na svijet kad počnu mesijanska vremena. Dobro, reče Isus: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar ispred ostalih kaže: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Treba istaknuti da je Isus prije ove Petrove izjave bio na molitvi, što donosi Luka u svom Evanđelju (9,18). Plod te molitve je Petrovo rasvjetljenje koji u Isusu vidi pravog Sina Božjega, a ne posinka. Nije Isus Sin u onom smislu u kojem su to Proroci. Inače, Petar ne bi ništa osobito rekao što nisu drugi prije toga rekli, niti bi zaslužio ovako veliko priznaje. Evo toga priznanja: „ Blago tebi, Šimune, Sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv (= čovjek), nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš....“ Tako će Petrova uloga u utemeljenju Crkve biti ključna. Zajednica koju Krist osniva i predaje Petru je duhovna zajednica, Božji hram i ona je besmrtna. Oni pripadaju toj duhovnoj zajednici i sudionici su Kristova uskrsnuća i vječnoga života, o čemu Isus govori u završetku današnjeg Evanđelja. Ako imamo u vidu da je onaj zemaljski veličanstveni židovski hram bio razoren 70 godine p. K., kako je Krist i prorekao, onda to daje još jednu vječnu dimenziju novom duhovnom Božjem Hramu kojeg Bog sam gradi.