Božanska zlatna nit je: odgovornost čovjeka u vjeri i djelima

Božanska zlatna nit je: odgovornost čovjeka u vjeri i djelima (pet.6.tj.k.g.II.)

Jak 2,14-24.26: Za apostola Jakova, slušatelj riječi, mora biti i vršitelj. Vjera koja se zadovoljava samo riječima nije prava vjera. I đavao vjeruje u Boga na takav način, ali ga to neće osloboditi osude. Djela koja su proistekla iz dobre vjere uvijek su njena svjedočanstva. Jer vjera koja se ne trudi činiti dobra djela, nije prava, ona je zapravo samoobrana: „Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje, pa im tkogod od vas rekne: 'Idite u miru, grijte se i sitite', a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.“ No, apostol naglašava da djela nisu vjeru, ali očituju vjeru, kao što plodovi očituju životnost stabla. Djela uvijek govore o nama i ona razvijaju našu vjeru. Bog je prihvatio Abrahama i Rahabu ne po tome što su rekli da vjeruju u njega, već zbog toga što su djelima pokazali. Jakov, nikako ne želi zaobići nit odgovornosti koju Bog provlači kao zlatnu nit u cjelokupnom ponašanju čovjeka. Za ovakav stav, Jakov vidi uporište u Isusovoj poruci da nitko tko kaže: „Gospodine, Gospodine“, neće ući u Kraljevstvo nebesko. A samim učenicima daje uputu: kako će ih ljudi po djelima njihovim prepoznati. Jasno kako tome prethodi Isusov stav: „Sinko, vjera te je tvoja spasila.“ Apostol Jakov, u svemu tome vidi sretan spoj vjere i djela. A što će biti prvo, za Isusa je to vjera, pa djela, a za Jakova to i nije presudno, ali jedno bez drugoga ne opstaje.

Mk 8,34-9,1:Nakon Petrove potvrde: Isus je Krist – Pomazanik, te Isusove izjave da je pred njim mučenička smrt i uskrsnuće, danas u Evanđelju, Isus govori o trnovitom putu svojih sljedbenika. Isus je zaista na jedan divan način izmamio od Apostola vjeru u svoje mesijansko božanstvo, kako bih pripremio da lakše podnesu njegovo poniženje u muci i smrti. Zato Isus polazi s jednom od temeljnih postavki: Tko gubi „život“ dobiva život. Tako, ako se vremeniti život gubi radi Isusa i Radosne vijesti, dobiva se vječni život. Isus i Radosna vijest ista je stvar. Radosna vijest čini Isusa nazočnim, i zato je ona prije događaj i osoba nego nauk. Ovdje moramo naglasiti, iako Petar odbacuje ovu sliku o Sinu Čovječjem kao patniku, a Isus njegovo nerazumijevanje smatra sotonskim, Isus upućuje poruku da će trpjeti i oni koji ga budu slijedili.