Opažam, kakav bi trebao biti kršćanin

  • Ispis

Opažam, kakav bi trebao biti kršćanin (sr.6.tj.k.g.II.)

Jak 1, 19-27: Crkvom u Jeruzalemu mnogo je godina upravljao Jakov Mlađi, čovjek velika ugleda među apostolima, koji se odlikovao posvemašnjom ozbiljnošću što je katkad graničila sa strogošću te žarom kojim je branio izvjesni neprekinuti slijed između židovske vjere i kršćanstva. Umro je mučeničkim smrću 62. godine, potkrepljujući na taj način krvlju svoje predragocjeno svjedočanstvo za vjeru. Jeruzalemska je kršćanska zajednica, osim teških progonstava što su se na nju srušila, istodobno bila i jedna od najsiromašniji, pa je gajila izoštren osjeća prema evanđeoskim ćudorednim zahtjevima, naročito na području društvenog života. Treba istaknuti da je za Jakova spasenje milosni dar Božji i ono dobrano utječe na naše ponašanje. Upravo je način kako se netko ponaša dokaz da li stvarno vjeruje ili ne. Prava vjera u Krista očituje se uvijek u životu i određuje naše osnovno držanje bilo prema nama samima bilo prema drugome kao i prema samome životu. Između vjere i djelovanja ne smije biti raskoraka. Tako nas Jakov podsjeća na to koliko su nam potrebna pravila i prave kršćanske vrednote na svim područjima života. Vrlo je lako pustiti da se stvari odvijaju same po sebi. Vrlo je lako prepustiti se utjecaju svijeta koji nas okružuje i uvjeriti se da ne postoje apsolutne vrijednosti, da nema neke bijele i crne stvarnosti, već da postoji samo neko trajno sivilo. Prvi su kršćani zaista trebali ovakvo pismo. Zato nam Jakov pruža preciznu sliku o tome kakav bi trebao biti kršćanin: čovjek koji zauzima pozitivan stav pred životnim poteškoćama, koji zna ispravno procjenjivati stvari, onaj koji ne prigovara Bogu kad mu nešto ne ide dobro, koji znade zauzdati svoj jezik i svoj temperament, onaj koji istražuje što je volja Božja i živi u skladu s njom, koji vidljivo provodi vjeru u praktičan život.

Mk 8, 22-26: Danas u Evanđelju vidimo kako je Bog poslao veliku „dugu“ – Isusa Krista, kao znak spasa. Jednom čovjeku slijepcu od rođenja, Isus otvara oči, i pita ga: „Vidiš li što?“ Da, odgovori slijepac: „Opažam nešto kao ljude“. Ali tek na drugi Isusov doticaj slijepac jasno vidi i ljude i sav stvoreni svijet.
U sljedećim životnim etapama Isusovih učenika, Isus će opisivati što on mora učiniti da bi učenici vidjeli jasno: naime, on mora trpjeti, umrijeti i uskrsnuti da bi čovječanstvo izbavio od općeg i vječnog potonuća.